Foto: You Tube printskrin
Da li postoji neka određena hrana koja vas vraća u djetinjstvo? Ne brinite, niste jedini. Istraživanja pokazuju da su uspomene podstaknute mirisom neurološki potpuno drugačije i življe od bilo kojih drugih uspomena (auditivnih ili vizualnih).
Da li ste ikada iskusili nostalgiju koju je u vama podstakla neka hrana? Poznat vam je osjećaj – u jednom trenutku žvaćete pitu od jabuka, ćuretinu s mlincima ili prasetinu s krompirićima, a već u drugom trenutku mislite na dane svog djetinjstva, a u vama se budi čežnja za tim jednostavnijim vremenima.
Istraživanje tog moćnog fenomena pokazalo je da nije sve u našim želucima, već da određeni mirisi zapravo imaju moć da nas odvuku dublje nego inače u uspomenu i da izazivaju osjećaje koji su dugo bili zakopani u nama, prenosi Znanost.hr.
Taj fenomen poznat je pod nazivom “Prustov fenomen”, a ime je dobio po slavnom francuskom piscu i filozofu Marselu Prustu, čija saga “U potrazi za izgubljenim vremenom” počinje takvim “vremenskim putovanjem” koje je u njemu podstakao kolačić Madlene umočen u čaj.
Nauka otkriva neke od razloga zašto je to iskustvo tako snažno. Zanimljivo, istraživanja pokazuju da su uspomene podstaknute mirisom drugačije od onih podstaknutih zvukom ili slikom, te da obično dolaze iz ranijih godina našeg života – najčešće iz naše prve decenije. S druge strane, uspomene povezane s određenim riječima ili slikama vežu se za sljedeće dvije decenije naših života – dvadesete i tridesete.
Istraživači su koristili i magnetnu rezonancu kako bi proučili šta se događa u mozgu kada miris hrane podstakne uspomenu, u poređenju s uspomenom koju je podstakla riječ ili slika. Zaključili su da miris stimuliše hipokampus i amigdalu, regije koje su ključne za uspomene i emocije. Mirisi takođe uzrokuju pojačanu emocionalnu reakciju.
To se događa zato što je hrana vrlo bitna za naše preživljavanje, tako da je mozgu prioritet stvaranje uspomena o hrani. Takođe, uspomena na hranu najčešće je propraćena osjećajem sreće ili uzbuđenja.
Ipak, iako je ovo sve pozitivno, taj fenomen može biti uzrok negativnog, komplikovanog odnosa prema hrani, s obzirom da istraživanja pokazuju da je jedenje daleko više od samog punjenja želuca. Za mnoge od nas to je put u prošlost, što je važnije od racionalne činjenice da smo vjerovatno previše pojeli.
U videu možete vidjeti više o tome kako naše uspomene i emocije određuju šta jedemo i zašto nas baš slatkiši „bacaju” u prošlost.