Ljudi su po prirodi miroljubivi, no u okolnostima s ugroženim religioznim vjerovanjima koja im tvore identitet – spremni su postati nasilni. Tako kaže nova studija.
U njoj su korišteni psihološki modeli umjetne inteligencije ne bi li se objasnila povezanost nasilja i religije.
Studija je objavljena u časopisu The Journal for Artificial Societies and Social Simulation. Provodili su je znanstvenici s britanskog Oxforda, američkog Bostona i norveškog Agdera.
Autori su pokušavali razjasniti sljedeća pitanja: jesu li ljudi nasilni prirodno ili neki faktori (poput religije) mogu među različitim skupinama povećati ksenofobiju i tjeskobu koje dovode do nasilja?
Povijest vjerskog nasilja
Religije uzrokuju povezivanje ljudi unutar iste grupe, no istovremeno mogu jačati nepovjerenje prema onima izvan grupe. U studiji su korišteni konkretni slučajevi vjerskog nasilja za razvoj modela. Autori su tako sustav testirali na povijesnim sukobima kako bi ustanovili pouzdanost svojih psiholoških modela. Najviše pozornosti posvetili su sljedećim slučajevima:
- Katolici i protestanti: Irska, tri desetljeća sukoba u kojima je ubijeno otprilike 3.500 ljudi, a ranjeno oko 47.000
- Muslimani i hindusi: indijski Gudžerat, trodnevni sukob u kojem je stradalo više od 2.000 ljudi
Također su analizirali i neke primjere nasilja kod ljudi koji su se zbog religijskih uvjerenja okrenuli protiv vlastitih nacija. Primjer su teroristički napadi u Bostonu i u Londonu.
Umjetna inteligencija i kognitivna psihologija
Kombinirali su računalne modele i kognitivnu psihologiju kako bi razvili sustav umjetne inteligencije koji omogućuje bolje razumijevanje pokretača, uvjeta i uzoraka vjerskog nasilja.
Rezultati su pokazali kako su uvjetima duljih razdoblja eskalacije ksenofobnih napetosti uglavnom pogodovali neki društveni rizici. To su situacije u kojima su pripadnici nekih drugih skupina koji su ugrožavali njihova vjerovanja ili svetinje postajali toliko utjecajni da se s njima više nisu mogli nositi. Eskalacije nasilja posebno su poticale situacije u kojima su većinska i manjinska grupa postale usporedive po brojnosti, a vjerovanje jedne od njih bilo je učestalo ugroženo.
Tek onda kad su sustavi temeljnih vjerovanja ugroženi ili kad osjećaju da je njihova odanost vlastitim vjerovanjima u pitanju, dolazi do tjeskobe i uznemirenosti. Svejedno, takva stanja su vodila u nasilje u samo 20% scenarija. Uvijek su ih izazivali oni koji nisu bili pripadnici skupine ili se okrenuli protiv temeljnih vjerovanja skupine.
Razumijevanje svih temeljnih uzroka vjerskog nasilja omogućuje onda stvaranje modela koji se mogu koristiti i na pozitivan i na negativan način. Za smirivanje sukoba, ali i za njihovo intenziviranje.
Autori vjeruju da bi se modeli kad se usavrše mogli koristiti kao pozitivno oruđe. Primjerice, za stabiliziranje društava i omogućavanje integracija.