Foto: Emil Aladjem / Israel Antiquities Authority
Izraelski arheolozi su usred pustinje Negev pronašli 2.500 godina staru zagonetnu grobnicu u kojoj su desetine posmrtnih ostataka, uglavnom žena. Lokacija grobnice je daleko od bilo kojeg naseljenog područja poznatog u to vrijeme.
Konstatirano je da su sa pažnjom sahranjeni te da im se počast odavala ritualnim paljenjem tamjana. Pronađeno je mnoštvo artefakata koji potječu iz udaljenih mjesta – od južne Arabije do zapadnog Mediterana. Pitanje je kako su sve te osobe dospjele tu i zašto je grobnica napravljena usred ničega.
Prema pisanju izraelskog lista Haaretz, kao što obično biva sa arheološkim otkrićima u ovoj državi, i ovo se desilo usljed iskopavanja prije građevinskih radova. U ovom slučaju gradio se vodovod u blizini kibuca Tlalim koji je u srcu pustinje Negev, 30 kilometara južno od grada Be'er Sheva.
Kada je 2021. uočeno ono za šta je bilo jasno da je čovjek napravio od kamenja, arheolozi su pretpostavili da je riječ o tumulima koji se često povezuju s lokalnim nomadskim plemenima. Uglavnom datiraju iz vremena radnog i srednje bronzanog doba, tj. prije 4.200 godina.
“Dok smo nastavili kopati, shvatili smo da to nije nešto tako uobičajno, već nešto mnogo veće”, istakao je arheolog koji je vodio iskopavanje Martin David Pasternak.
Tokom iskopavanja došlo se do dvije odvojene grobne komore, a unutar one najveće bilo je najmanje 50 tijela. U manjoj komori je pronađeno još sedam skeleta.
Pasternak je nakon toga pozvao stručnjakinju za drevne pustinjske kulture na području Levanta Tali Erickson-Gini. Oboje smatraju da je potrebno još mnogo istraživanja kako bi se razumjelo ovo arheološko otkriće. Grobnica je sačuvana i restaurirana upravo zbog nastavka istraživanja.
Artefakti otkriveni u grobnici tipični su za period kasnog željeznog doba i ranog perzijskog doba, što znači za period od prije 2.500 do 2.600 godina. Riječ je o periodu tokom kojeg su Babilonci osvojili Levant, a nekoliko decenija kasnije zamijenilo ih je Perzijsko carstvo.
Ne zna sa sigurnošću da li je grobnica Tlalim korištena tokom cijelog ovog perioda ili su u njoj ljudi koji su preminuli istovremeno, zbog jednog događaja. Postoje indicije da je grobnica korištena tokom dužeg perioda. Tragovi od tamnog pepela u grobnici i oko nje ukazuju na ritualno paljenje tamjana, što također sugeriše da je bilo više sahrana.
Arapski elementi
Prvobitnom analizom posmrtnih ostataka je utvrđeno da je među preminulima mnogo žena. Potpuna antropološka studija je još u izradi, tako da arheolozi još ne znaju sa sigurnošću da li je ovo samo ženska grobnica.
Pronađeni su ostaci posuda od alabastera i kamenih kadionica za koje se pretpostavlja da su ritualno razbijeni tokom sahrane. Dojam je da su svi ti predmeti nakon upotrebe napukli jednim udarcem po sredini predmeta. Pronađen je i brojni nakit – bakrene narukvice, perle od karneola i uglačanog kamenja, prstenovi i privjesci.
Materijali od kojih su izrađeni artefakti ne znače da su sahranjene osobe porijeklom sa prostora na kojem se nalaze ti materijali. Postoji mogućnost da su te predmete stekle trgovinom. Međutim, artefakti mogu dati uvid u identitet i u ono šta bi te osobe mogle raditi u Negevu.
Iako se u blizini nalaze perzijske utvrde, one su iz nešto kasnijeg perioda, a u blizini nema poznatih gradova iz vremena kada su osobe sahranjene. Arheolozi smatraju da je ovo područje dobro istraženo da bi se znalo da li u blizini postoje ostaci antičkog naselja.
Foto: Davida Eisenberg-Degen / IAA
Malo je vjerovatno da su sahrane izvršavale lokalna nomadska plemena, jer se nisu toliko trudila pri izgradnji grobnica i ne bi ostavila toliko artefakata.
“Ovdje postoji snažan južnoarapski element. U našem području nemamo dobre paralele za ovu grobnicu, ali slične grobnice postoje u blizini Dubaija, Omanu i moguće je u Jemenu, iako u Jemenu nisu dovoljno iskopane zbog trenutnog sukoba”, naglasila je Erickson-Gini.
Alabasterne posude i kadionice su također tipične za južnu Arabiju, kao i sam tamjan koji su karavani arapskih trgovaca preko Negeva donijeli u Levant. Artefakti se dovode u vezu s južnom Arabijom i zbog pronađenog malog kompleta vage i kamenih utega koji su se vjerovatno koristili za vaganje tamjana, srebra i drugih plemenitih metala.
Erickson-Gini je navela da se grobnica može dovesti u vezu s trgovcima Kadžarima koji su bili u sjevernoj Arabiji i Negevu, kao i s Minejcima. Međutim, s obzirom na to da je Negev daleko od južne Arabije, pitanje je zašto su tijela sahranjena ovdje i zašto su to uglavnom ili možda sve žene. Također postoje indicije da žene nisu bile samo iz Arabije, ali su se možda uputile prema Arabiji.
Konkubine ili svete prostitutke?
Nije isključeno da su bile žrtve bolesti ili pustinjske zasjede. Masovna grobnica, povezana s masakrom iz helenističkog perioda, pronađena je u Ein Ziqu, južno od Tlalima. No, u toj grobnici bila su tijela muškaraca, žena i djece. U ovom posljednjem slučaju, vjerovatno je riječ o osobama koje su u različitom vremenskom periodu poginule na cesti.
Kada je u pitanju identitet sahranjenih kod Tlalima, Erickson-Gini je naglasila da su to možda bile porobljene žene, kupljene na različitim lokacijama levantske obale i koje su odvođene u Arabiju. O trgovini ženama iz Levanta u Arabiju svjedoče minejski natpisi u Jemenu i drugi drevni tekstovi. Time bi se moglo objasniti različito porijeklo žena.
One su vjerovatno bile uzete za konkubine ili da budu svete prostitutke u hramovima. Ritualna prostitucija nije nešto strano za antičko doba. Tezu da su bile ritualne prostitutke podržava prisustvo školjki u grobnici, a koje su se koristile kao talisman plodnosti, piše list Haaretz.