Foto: Unsplash
Lešinari bi mogli izgubiti važan izvor hrane zbog smanjenja populacije polarnih medvjeda.
Tokom jedne godine, jedan polarni medvjed može da ostavi otprilike 300 kilograma plijena za druge životinje da se hrane. Istraživači procjenjuju da ovi mesožderi ukupno obezbjeđuju 7,6 miliona kilograma lešina za lešinare širom Arktika.
Ova otkrića, objavljena 28. oktobra u časopisu Oikos, ističu ključnu ulogu koju ovi vrhovni predatori igraju u ishrani širokog spektra vrsta i nagovještavaju način na koji bi mreža ishrane mogla biti poremećena kako klimatske promjene zagrijavaju Arktik, ugrožavajući populacije polarnih medvjeda.
Naučnici odavno znaju da polarni medvjedi obično jedu masnoću svog plijena – obično foka – a zatim ostavljaju ostatak. Međutim, biomasa tih ostataka i njihov značaj dugo su bili zanemareni, kaže Nikolas Pilfold, naučnik iz Udruženja za divlje životinje zoološkog vrta u San Dijegu koji je 15 godina radio na Arktiku.
Pilfold i kolege su se udubili u studije, zapažanja i anegdote o aktivnostima sakupljanja hrane oko leševa koje datiraju još iz 1930-ih. Tim je takođe analizirao studije o tome koliko kalorija foke mogu da obezbijede i koliko foka polarni medvjedi konzumiraju svake godine.
Tokom svog godišnjeg vrhunca lova, polarni medved ubija otprilike jednu foku svakih tri do pet dana, što je ekvivalentno oko 1.000 kilograma hrane svake godine. Medvjed pojede većinu te mase, ostavljajući oko 30 procenata za ulov. S obzirom na to da na Arktiku živi oko 26.000 polarnih medvjeda, svi ti ostaci predstavljaju milione kilograma hrane za lešinare, uključujući arktičke lisice, galebove, gavrane i druge polarne medvjede. Povremeno se čak i snježne sove, vukovi i grizliji gozbe ostacima.
Ove vrste ne bi mogle da pristupe ovoj vrsti hrane da je polarni medvjedi ne ostavljaju za sobom, kaže koautorka studije Holi Gamblin, biolog za divlje životinje na Univerzitetu Manitoba u Vinipegu, Kanada.
Pilfold je iz prve ruke vidio neke od ovih interakcija. „Lisice će pratiti tragove kuda su polarni medvjedi otišli“, čekajući da medvjedi napuste lešinu. Ptice bi takođe letjele iznad glave i čekale svoj red, kaže on. „Postoji samo ta kakofonija zvuka galebova gdje se svi vrte okolo, i svi pokušavaju da ulove malo te foke.“
Jon Aars, stručnjak za polarne medvjede u Norveškom polarnom institutu u Tromseu, kaže da ovi nalazi nisu iznenađenje. Ostaci hrane su vjerovatno „prilično važan“ izvor hrane za druge vrste, „posebno u doba godine kada alternativnu hranu nije tako lako nabaviti“, kaže on.
Ali Arktik se zagrijava, što utiče na populacije polarnih medvjeda i na njihove ostatke hrane. „Ako ćemo početi da gledamo pad broja polarnih medvjeda, vjerovatno ćemo vidjeti i pad biomase strvina“, kaže Pilfold.
Na primjer, procjenjenih 323.000 kilograma strvina godišnje se gubi u dva regiona gdje su subpopulacije polarnih medvjeda u opadanju, izračunao je tim. Topljenje leda bi takođe moglo otežati nekim lešinarima da dođu do ostataka.
Teško je predvidjeti efekat koji bi smanjenje broja strvina polarnih medvjeda moglo imati na druge vrste, kaže Aars. Ali „to će imati uticaj na ovaj ili onaj način“, u zavisnosti od toga koju vrstu i koji „dio Arktika posmatramo“.
ScienceNews/Impuls