 u novoj studiji opisuje dobro očuvan skelet izumrle praiskonske ajkule (lat. Asteracanthus).){kind=link}
Međunarodni tim paleontologa, predvođen Sebastianom Stumpfom sa Univerziteta u Beču (Uni Wien) u novoj studiji opisuje dobro očuvan skelet izumrle praiskonske ajkule (lat. Asteracanthus).
Ovaj izuzetno rijedak fosil dolazi iz Solnhofena u Bavarskoj i nastao je prije 150 miliona godina u tropsko-suptropskom krajoliku lagune, za vrijeme epohe geološkog perioda Kasna jura.
Gotovo potpuno očuvani kostur pokazuje da je ovaj primjerak za vrijeme svog života dosegao dužinu od dva i po metra, što ga čini jednim od najvećih u to vrijeme. Ajkula predstavljena u studiji pod vođstvom bečkog paleontologa ubraja se u najbliže srodnike modernih ajkula i žara. Prvi put se ova vrsta pojavljuje prije 361 milion godina, a izumire sa dinosaurima krajem Krede prije 66 miliona godina. Imala je dvije leđne peraje koje su bile poduprte kičmenim perajama.
Raspon veličine ajkula ove vrste seže od nekoliko centimetara do gotovo tri metra, zbog čega je ovaj fosil jedan od najvećih primjeraka svog vremena. Prvi put je ova vrsta opisana od strane švicarsko-američkog istraživača Louis Agassiz, prije 180 godina. Povezni dijelovi skeleta su nedostajali sve do danas. Zubi hrskavičnih riba, ajkula i raža, spadaju u najčešće fosile, jer su se u toku života obnavljali. Ovaj primjerak u svojoj vilici još uvijek posjeduje preko 150 dobro očuvanih zuba, što ukazuje na to da je bio izuzetan lovac. Studija je objavljena i u časopisu “PapersofPaleonthology”.
(Vijesti.ba)