Veza ljudi sa prirodom opala je za 60 odsto u posljednjih 200 godina, što pokazuje i nestanak riječi kao što su rijeka, mahovina ili cvijet iz mnogih knjiga, pokazuje najnovija studija.
Istraživanje koje je sproveo profesor Majls Ričardson sa Univerziteta u Derbiju ukazuje da ljudima prijeti rizik od “nestanka iskustva u svijetu prirode” ukoliko se ne preduzmu nove mjere, piše “Gardijan”.
U istraživanju objavljenom u časopisu Earth, Ričardson je takođe identifikovao nestanak prirodnih riječi iz knjiga između 1800. i 2020. godine, što je dostiglo vrhunac sa padom od 60,6% 1990. godine.
Modeliranje predviđa kontinuirano „izumiranje iskustva“ pri čemu će buduće generacije nastaviti da gube svijest o prirodi jer ona nije prisutna u sve izgrađenijim naseljima, dok roditelji više ne prenose „orijentaciju“ ka prirodnom svijetu. Druge studije su otkrile da je roditeljska povezanost sa prirodom najjači prediktor da li će dijete postati blisko sa prirodom.
„Povezanost sa prirodom sada se prihvata kao ključni uzrok ekološke krize“, rekao je Ričardson. „Ona je od vitalnog značaja i za naše mentalno zdravlje. Ona ujedinjuje ljude i dobrobit prirode. Potrebna je transformativna promjena ako želimo da promijenimo odnos društva sa prirodom.“
Ričardson je istakao da je, kada je testirao različite politike i promjene urbane sredine u modelu, bio iznenađen obimom promjena potrebnih da bi se preokrenuo gubitak veze sa prirodom.
Povećanje dostupnosti biodiverzitetnih zelenih površina u gradu za 30% može izgledati kao radikalno pozitivan napredak za divlje životinje i ljude, ali Ričardson je rekao da njegova studija sugeriše da bi grad možda morao biti 10 puta zeleniji kako bi se preokrenuo pad povezanosti sa prirodom.
Studija je otkrila da mjere za povećanje angažovanja javnosti sa prirodnim svijetom nisu bile efikasne u preokretanju dugoročnog pada povezanosti sa prirodom. Ričardson je rekao da su takve šeme dobrotvornih organizacija – na primjer, #30DaysWild organizacije Wildlife Trusts – i dalje važne za jačanje mentalnog zdravlja, ali modeliranje sugeriše da one ne zaustavljaju međugeneracijski gubitak povezanosti sa prirodom.
Efikasnije su, prema studiji, mjere koje podstiču svijest i angažovanje sa prirodom kod male djece i porodica, kao što su šumski vrtići.
Dalja prepreka obnavljanju povezanosti sa prirodom je to što modeliranje pokazuje da politike za transformaciju ranog obrazovanja i urbanih područja moraju biti na snazi u narednih 25 godina kako bi se preokrenuo pad. Ali ako se to uradi, povećanje povezanosti sa prirodom postalo bi samoodrživo.
Ričardson je rekao da obim društvenih promjena potrebnih za ponovno uspostavljanje veze sa prirodom možda neće biti toliko zastrašujući koliko se činilo jer su osnovne vrijednosti sada tako niske.