Foto: Unsplah
„Ova zapažanja naglašavaju potrebu za istraživanjem zašto žene dobijaju dijagnoze kasnije od muškaraca“, zaključuju autori.
Autor: Impuls
Ženeske osobe imaju jednaku vjerovatnoću da će biti autistične kao i muškarci, ali kod dječaka je do četiri puta veća vjerojavatnoća da će im se autizam dijagnostifikovati u djetinjstvu nego kod djevojčica, podaci su ovo velike studije iz Švedske, piše The Guardian.
Istraživanje koje je proveo Karolinska Institutet u Švedskoj proučilo je stope dijagnoze autizma kod osoba rođenih u Švedskoj između 1985. i 2020. Od 2,7 miliona praćenih osoba, kod 2,8 posto je dijagnostificiran autizam između druge i 37. godine.
Otkrili su da su do 20. godine stope dijagnoze kod muškaraca i žena bile gotovo jednake, što dovodi u pitanje prethodne pretpostavke da je autizam češći među muškarcima.
„Naši nalazi sugerišu da je razlika u prevalenciji autizma među polovima mnogo niža nego što se prije mislilo, zbog toga što se kod žena i djevojčica dijagnoza ne postavlja ili se dijagnostikuje kasno“, rekla je glavna autorica, dr. Caroline Fyfe.
Istraživanje je izračunalo da su u djetinjstvu dječaci u prosjeku dobijali dijagnozu gotovo tri godine ranije od djevojčica – medijan dobi pri dijagnozi bio je 15,9 godina za djevojčice, a 13,1 godina za dječake. Sveukupno, dječaci su imali tri do četiri puta veću vjerovatnoću od djevojčica da im se dijagnostifikuje autizam u dobi prije 10. godine starosti, iako je utvrđeno da djevojčice „sustignu“ do 20. godine, zbog brzog porasta dijagnoze autizma tokom adolescencije.
„Ova zapažanja naglašavaju potrebu za istraživanjem zašto žene dobijaju dijagnoze kasnije od muškaraca“, zaključuju autori.
Studija, objavljena u BMJ časopisu, također je otkrila da su, iako su rodne razlike u stopama dijagnoze ostale prilično dosljedne tokom posljednje tri decenije za djecu mlađu od 10 godina, one su se brzo smanjile za sve ostale dobne skupine.
„Nalazi pokazuju da se omjer muškaraca i žena za poremećaj iz autističnog spektra smanjio s vremenom i s povećanjem dobi pri dijagnozi“, primjećuju autori.
„Ovaj omjer muškaraca i žena stoga može biti znatno niži nego što se prije mislilo, do te mjere da se u Švedskoj više ne može razlikovati u odrasloj dobi“, stoji u studiji.
Pacijentica i glasnogovornica pacijenata Anne Cary, pišući u povezanom uvodniku, rekla je da istraživanje podupire argumente da su “sistemske pristranosti u dijagnozi, a ne stvarna razlika u incidenciji”, ono što stoji iza razlike u stopama dijagnoze.
Iako bi pojava simptoma mogla biti odgođena, a maskiranje je nesumnjivo faktor, metode i alati za dijagnosticifikovanje autizma mogli bi biti pristrani i potrebno ih je poboljšati, rekla je.
„Te pristranosti znače da bi djevojčica kojoj bi na kraju bio dijagnostifikovan autizam imala manje od trećine šanse da dobije dijagnozu prije 10. godine života“, dodala je Cary.
„Dok autistične djevojčice i žene čekaju pravilnu dijagnozu, vjerovatno će im biti, pogrešno, dijagnostifikovana psihijatrijska stanja, posebno poremećaji raspoloženja i ličnosti, te su prisiljene same se zalagati za to da budu pregledane i liječene na odgovarajući način: kao autistični pacijenti, jednako autistični kao i njihove muške kolege“, istakla je ona
Reagirajući na nalaze, humanitqarne organizacije za autizam rekle su da je potrebno učiniti mnogo više kako bi se riješili rodni stereotipi.
Dr. Judith Brown, voditeljica odjela za dokaze i istraživanja u Nacionalnom društvu za autizam, rekla je: „Pol nikada ne bi trebao biti prepreka za dobijanje dijagnoze autizma i pristup pravoj podršci.
„Istorijski se pogrešno pretpostavljalo da su autistične osobe uglavnom muškarci i dječaci, ali sada znamo da žene i djevojčice češće ‘maskiraju’ ono što se tradicionalno smatra znakovima autizma, što otežava prepoznavanje izazova s kojima se suočavaju.“
„Pogrešno dijagnostifikovane autistične žene mogu razviti koegzistirajuće poteškoće s mentalnim zdravljem, poput anksioznosti i depresije, kao rezultat nedostatka podrške i iscrpljenosti maskiranjem. Zato je toliko važno da se iskustva autističnih žena i djevojčica ne zanemaruju te da se zastarjeli stereotipi i netačne pretpostavke konačno okončaju.“
Jolanta Lasota, glavna izvršna direktorica organizacije Ambitious about Autism, rekla je: „Autistične djevojčice imaju drugačija iskustva od autističnih dječaka jer su im dijagnoze predugo bile skrivene.“
Budući da su njihove potrebe pogrešno shvaćene ili objašnjene kao nešto drugo, „propustile su vitalnu podršku, a u nekim slučajevima dosegle su kritičnu tačku sa svojim mentalnim zdravljem“, dodala je.
„Ključno je da istraživači i dijagnostičke službe nastave graditi razumijevanje različitih prezentacija autizma kod djevojčica i žena te da se naše službe podrške prilagode kako bi se prilagodile sve većem broju ljudi za koje sada znamo da ih trebaju.“
Dr. Conor Davidson, klinički voditelj dijagnostičke službe za autizam u Leedsu, rekao je: „Autizam kod djevojčica vjerojatnije će ostati neotkriven tokom djetinjstva, a znakovi stanja mogu se pojaviti tek tokom adolescencije ili čak rane odrasle dobi. Psihijatri također moraju biti svjesni mogućnosti autizma kada procjenjuju pacijente s problemima mentalnog zdravlja. To može biti posebno važno za žene, čiji autizam možda nije otkriven u djetinjstvu.“