Foto: Nik Shuliahin/Unsplash
Istraživači su razvili test krvi kako bi odredili rizik od razvoja anksioznosti kod ljudi, a istovremeno daju uvid u trenutnu težinu poremećaja, ako je prisutan i tako pružaju bolji izbor načina liječenja, prenosi sciencealert.
Test, zasnovan na biomarkerima koji su snažno povezani sa poremećajem raspoloženja, takođe može predvidjeti vjerovatnoću toga da li će određena osoba postati anksiozna u budućnosti, i kako druge stvari, poput promjena u hormonima, mogu uticati na ovaj poremećaj. Tim, koji je razvio test, predvode istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Indijani.
„Mnogi ljudi pate od anksioznosti, koja može uticati na određene sposobnosti čovjeka i ometati mu svakodnevni život“, kaže psihijatrijski neuronaučnik Aleksandar Nikulesku sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Indijani.
„Imati nešto ovako, kao što je ovaj test, gdje možemo da znamo kakvo je nečije trenutno stanje, kao i njihov budući rizik i koje opcije liječenja odgovaraju njihovom profilu, veoma je moćno u smislu pomaganja ljudima“, dodao je Nikulesku.
Nedavna studija koristila je tehnike koje su članovi tima razvili u ranijim istraživanjima, što je dovelo do stvaranja krvnih testova za depresiju, posttraumatski stresni poremećaj, bipolarni poremećaj i bol.
Testiranje uzoraka krvi je praktičan, objektivan način da saznate šta se dešava u vašem tijelu i mozgu. Dijagnoze koje se u velikoj mjeri oslanjaju na samoprijavljivanje ili posmatranje ponašanja mogu biti upitne zbog teškoća u komunikaciji ili varijacija u simptomima.
Mjerenjem količine proteina, enzima, hormona ili nekog drugog molekula koji je snažno povezan sa nekim stanjem, specijalisti imaju još jedno sredstvo za donošenje odluke pri donošenju definitivne dijagnoze.
Da bi identifikovali odgovarajuće biomarkere anksioznosti, Nikulesku i njegove kolege su regrutovali pacijente u Medicinskom centru Indijanapolisa i dodijelili ih jednoj od tri grupe.
Prvu grupu, nazvanu grupa za otkrivanje biomarkera, činilo je 58 ljudi (41 muškarac i 17 žena) čiji se nivo anksioznosti mijenjao bar jednom iz jedne posjete u drugu. Ova grupa je omogućila timu da traži moguće biomarkere koji bi mogli biti povezani sa promjenama u anksioznosti.
Najbolji kandidati za biomarkere koji su pronađeni u ovoj „grupi za otkrivanje“ testirani su na drugoj grupi volontera, koju je činilo 40 ljudi (32 muškarca i 8 žena). Ova grupa je nazvana grupa za validaciju biomarkera. Ovaj proces validacije je bio važan kako bi se osiguralo da biomarkeri mogu predvidjeti promjene u anksioznosti na pouzdan i tačan način.
Potvrđeni biomarkeri su korišćeni u testiranju biomarkera za predviđanje stanja visoke anksioznosti i klinički teške anksioznosti u trećoj grupi. U ovoj grupi za testiranje biomarkera bili su 161 muškarac i 36 žena za predviđanje stanja visoke anksioznosti i 159 muškaraca i 36 žena za predviđanje klinički teške anksioznosti.
Na kraju, koristeći dokaze iz sve tri grupe, istraživači su pronašli i potvrdili 19 krvnih biomarkera koji se mogu koristiti za predviđanje promjena koje su u vezi sa anksioznošću.
Mogućnost za razvoj uspješnijih terapija
Anksiozni poremećaji su česti i značajno utiču na kvalitet života ljudi, pa je važno pokušati da ih razumijete, dijagnostikujete i liječite bolje, prenosi.
Postoji niz socijalnih i psiholoških, kao i fizioloških terapija za anksiozne poremećaje, ali je doktorima teško da pronađu ravnotežu između lijekova ili terapije u pravim količinama i u pravo vrijeme.
„Trenutni pristup je da se razgovara sa ljudima o tome kako se ljudi osjećaju da bi se vidjelo da li bi mogli da uzimaju lijekove, ali neki lijekovi mogu da izazovu zavisnost i da izazovu više problema“, kaže Nikulesku.
„Željeli smo da vidimo da li bi naš pristup identifikaciji biomarkera krvi mogao da nam pomogne da povežemo ljude sa postojećim lijekovima koji će bolje funkcionisati i koji bi mogli da budu izbor koji ne izaziva zavisnost.
Štaviše, ako ljekari mogu da uoče specifične biomarkere koji predviđaju rizik od anksioznih poremećaja u budućnosti, mogli bi da počnu da sprječavaju anksiozne poremećaje prije nego što počnu ili se vrate.
„Postoje ljudi koji imaju anksioznost i ona nije pravilno dijagnostikovana, onda imaju napade panike, ali misle da imaju srčani udar i završe u hitnoj sa svim vrstama fizičkih simptoma”, dodaje Nikulesku.
„Ako to možemo ranije da znamo, onda se nadamo da možemo da izbjegnemo ovaj bol i patnju i da ih ranije tretiramo nečim što odgovara njihovom profilu.
Važna je, zaključuju istraživači, činjenica da svi pacijenti ne reaguju isto na tretmane, što pokazuje koliko je neophodno nastaviti sa istraživanjem kako bi se pronašli novi i bolji tretmani svima koji pate od anksioznosti.