Foto: Freepik
Merkur je planeta najbliža Suncu i okreće se oko naše zvijezde 88 dana, za razliku od Zemlje kojoj je za to potrebno 365,25 dana. Zašto krivimo Merkur za sve naše probleme tri do četiri puta godišnje i šta, uopšte, znači kada kažemo da je Merkur „retrogradan“.
Merkur će biti prva planeta koju će uništiti Sunce kada počne da se širi na svom putu da postane crveni džin za oko pet milijardi godina, tako da zvuči pomalo grubo što ovu planetu optužujemo da stalno donosi nevolje u naš život.
Pitanje orbita
Retrogradno kretanje znači da se planeta kreće oko Sunca u smjeru suprotnom od normalnog. Međutim, planete zapravo nikada ne mijenjaju pravac. Ono o čemu govorimo je prividno retrogradno kretanje, kada nama na Zemlji izgleda kao da se planeta kreće po nebu u smjeru suprotnom od uobičajenog kretanja.
Pošto je Merkur najbliži Suncu i ima najkraću orbitu, čini nam se da se kreće unazad na nebu češće nego bilo koja druga planeta.
Kako bi razumjeli šta se dešava kada vidimo planetu u retrogradnoj fazi, možemo da zamislimo čovjeka koji trči oko igrališta sa psom. Pas brzo trči unutrašnjim krugom, a čovjek sporije spoljašnjim.
Ilustracija RTS
Ako i pas i čojvek trče u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko terena, kada je pas na suprotnoj strani igrališta od čovjeka, izgleda kao da ide ulijevo, dok čovjek trči udesno. Ali kada pas dođe na istu stranu igrališta kao čovjek, odjednom izgleda kao da trči desno umjesto lijevo (retrogradno). Ovo se dešava zato što pas trči mnogo brže od čovjeka i nalazi se u njegovoj „orbiti“ staze.
Ali Merkur nije jedina planeta koja to radi. Venera takođe kruži unutar naše orbite oko Sunca, okrećući se jednom u 224,7 dana. To znači da je Venera retrogradna dva puta svake tri godine.
Druge retrogradne planete
Dešava se i obrnuto. Planete čije su orbite dalje od Zemlje – Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun – takođe prelaze u retrogradno stanje.
Kako bismo ovo razumjeli, moramo da promijenimo našu perspektivu. Pas koji trči po stazi u jednom trenutku čovjeka gleda u leđa i u tom trenutku izgleda kao da i on i čovjek trče u istom smjeru, udesno. Ali kako ga pas pretiče, čini se kao da čovjek ide unazad ili ulijevo (retrogradno), dok pas nastavlja da trči napred, udesno.
Ovo se dešava kada pogledamo u nebo i vidimo jednu od spoljašnjih planeta u retrogradnoj fazi.
Mars je retrogradan jednom u dvije godine. Druge planete su toliko udaljene od Sunca i putuju tako sporo u poređenju sa Zemljom da nam izgleda skoro kao da stoje. Tako da ih vidimo retrogradne otprilike jednom godišnje dok se okrećemo oko Sunca mnogo brže od njih.
Dobro poznata iluzija
Retrogradno kretanje je zbunilo drevne astronome, a tek kada je Kopernik 1543. predložio da planete kruže oko Sunca (iako on nije bio prvi astronom koji je predložio ovaj heliocentrični model), shvatili su šta se dešava.
Prije Kopernika, mnogi astronomi su mislili da je Zemlja centar univerzuma i da se planete okreću oko nas. Astronomi poput Apolonija oko 300. godine prije nove ere vidjeli su da se planete kreću unazad i objasnili to dodavanjem još krugova koji se nazivaju epicikli.
Dakle, ljudi su otkrili da je retrogradno kretanje optička iluzija prije 500 godina. Međutim, pseudonaučna praksa astrologije nastavlja da pripisuje dublje značenje ovoj iluziji.
Skoro cijele godine neka planeta je retrogradna
Ako uzmemo u obzir sedam planeta osim Zemlje, najmanje jedna planeta je u retrogradnoj fazi 244 dana 2023. godine – to je oko dvije trećine godine.
Ako uključimo patuljaste planete Pluton i Ceres (i izuzmemo ostalih sedam patuljastih planeta u Sunčevom sistemu), najmanje jedna planeta ili patuljasta planeta je u retrogradnoj fazi 354 dana 2023. godine, ostavljajući nam samo 11 dana bez ikakvog retrogradnog kretanja.
RTS, theconversation.com