 efekt ublažavanja boli te protuupalna svojstva od tetrahidrokanabinola (poznatiji kao THC) u kanabisu.){kind=link}
U Švicarskoj se proučava neobična mahovina čija se supstanca na internetu prodavala kao legalna droga. Otkriveno je da njezin aktivni sastojak ima sličan (i superiorniji) efekt ublažavanja boli te protuupalna svojstva od tetrahidrokanabinola (poznatiji kao THC) u kanabisu.
Početak priče o tome da tip mahovine postane potencijalna alternativa medicinskom kanabisu seže još dalje. 1994. godine je japanski fitokemičar Yoshinori Asakawa otkrio kako jedna rijetka mahovina (Radula perrottetii) proizvodi prirodnu tvar perotetinen (PET).
Radula perrottetii je porijeklom iz Japana, Kostarike i Novog Zelanda. Utvrdio je kako je njezin PET povezan s THC-om po tome što su im atomi povezani na sličan način. Razlikuju se po (trodimenzionalnoj) strukturi i po dodatnoj benzilnoj skupini.
PET vs. THC
Znanstvenici sa Sveučilišta u Bernu istražuju učinke PET-a i njegovu sličnost s kanabisom. “Nevjerojatno je kako svega dvije vrste biljaka, odvojene s 300 milijuna godina evolucije, proizvode psihoaktivne kanabinoide”, kaže glavni autor studije, Jürg Gertsch.
U studiji objavljenoj u časopisu Science Advances testirano je nekoliko miševa. Jedna grupa s PET injekcijom i jedna s THC injekcijom.
PET je brzo aktivirao kanabinoidne receptore u mozgovima testiranih miševa. Također, čini se i da ima jači protuupalni učinak od THC-a. S druge strane, nisu se aktivirali kanabinoidni receptori povezani s euforijom “napušenosti” kao što to bude s THC-om.
“Ova prirodna supstanca posjeduje slabiji psihoaktivni učinak, a istovremeno može inhibirati upalne procese u mozgu”, pojašnjava Andrea Chicca s Instituta za biokemiju i molekularnu medicinu u Bernu.
Budućnost u medicini
Radula perrottetii. Foto: Stefan Fischer
Znanstvenici se nadaju kako će njihov rad otvoriti put za terapijsku upotrebu PET-a. I to na sličan način na koji se i THC rabi za liječenje različitih kroničnih bolesti.
Međutim, s obzirom na to da se PET testirao samo na malom broju životinjskih modela, znanstvenici upozoravaju kako je potrebno puno posla prije redovne uporabe u medicini.