Ilustracija
Provodimo gotovo trećinu svog života spavajući, ali to nikako nije izgubljeno vrijeme. Daleko od toga da je pasivno mirovanje, san je aktivan i neophodan proces koji pomaže da se tijelo obnovi i zaštiti mozak. Kada je san poremećen, mozak osjeća posljedice, ponekad na suptilne načine koji se nagomilavaju tokom godina.
U novoj studiji međunarodnog tima naučnika objavljenoj u Lansetu, ispitivani su obrasci spavanja i detaljni podaci snimaka mozga magnetnom rezonancom kod više od 27.000 odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu, uzrasta između 40 i 70 godina. Otkriveno je da su ljudi sa lošim snom imali mozgove koji su izgledali znatno starije nego što se moglo očekivati na osnovu njihovih stvarnih godina, prenosi rts.
Šta znači da mozak „izgleda starije“? Iako svi hronološki starimo istim tempom, biološki sat nekih ljudi može otkucavati brže ili sporije nego kod drugih.
Novi napreci u snimanju mozga i vještačkoj inteligenciji omogućavaju istraživačima da procjene starost mozga osobe na osnovu obrazaca u snimaka magnetnom rezonancom, kao što su gubitak moždanog tkiva, stanjivanje kore i oštećenje krvnih sudova.
U našoj studiji starost mozga je procijenjena korišćenjem više od 1.000 različitih markera sa snimaka magnetne rezonance. Najprije obučen model mašinskog učenja na snimcima najzdravijih učesnika – ljudi bez većih bolesti, čiji bi mozgovi trebalo da odgovaraju njihovim hronološkim godinama. Kada je model „naučio“ kako izgleda normalno starenje, primjenjen je na cijelu populaciju iz studije.
Imati mozak stariji od hronoloških godina može biti znak odstupanja od zdravog starenja. Prethodna istraživanja povezala su starije-izgledajući mozak sa bržim opadanjem kognitivne funkcije, većim rizikom od demencije i čak većim rizikom od prerane smrti.
San je složen, i nijedna pojedinačna mjera ne može da ispriča cijelu priču o nečijem zdravlju sna.
Studija se zato fokusirala na pet aspekata sna o kojima su učesnici sami govorili – njihov hronotip („jutarnji“ ili „večernji“ tip), koliko sati u prosjeku spavaju (sedam do osam sati se smatra optimalnim), da li imaju nesanicu, da li hrču i da li se osjećaju pretjerano pospano tokom dana.
Ove karakteristike mogu međusobno djelovati na sinergijske načine. Na primjer, neko ko često ima nesanicu može se osjećati pospanijim tokom dana, a večernji hronotip može dovesti do kraćeg trajanja sna.
Integrisanjem svih pet karakteristika u „skor zdravog sna“, dobijena je potpunija slika ukupnog zdravlja sna.
Ljudi sa četiri ili pet zdravih osobina imali su „zdrav“ profil sna, oni sa dvije do tri „srednji“ profil, a oni sa nula ili jednom osobinom „loš“ profil sna.
Kada su uporedili starost mozga u različitim profilima sna, razlike su bile jasne. Jaz između starosti mozga i hronološke starosti povećavao se za oko šest mjeseci za svaki bod smanjenja u skoru zdravog sna.
U prosjeku, ljudi sa lošim profilom sna imali su mozgove koji su izgledali skoro godinu dana stariji nego što se očekivalo na osnovu hronološke starosti, dok oni sa zdravim profilom nisu pokazivali takav jaz.
Takođe su posmatrali pet karakteristika sna pojedinačno: večernji hronotip i nenormalno trajanje sna posebno su se izdvojili kao najveći doprinosioci bržem starenju mozga.
Godina možda ne zvuči mnogo, ali kada je riječ o zdravlju mozga, ona je važna. Čak i mala ubrzanja u starenju mozga mogu se nagomilavati tokom vremena, potencijalno povećavajući rizik od kognitivnog oštećenja, demencije i drugih neuroloških stanja.
Dobra vijest je da se navike spavanja mogu mijenjati. Iako se svi problemi sa snom ne mogu lako riješiti, jednostavne strategije – održavanje redovnog rasporeda spavanja; ograničavanje kofeina, alkohola i korišćenja ekrana prije spavanja; kao i stvaranje mračnog i tihog okruženja za spavanje – mogu poboljšati zdravlje sna i možda zaštititi zdravlje mozga.
Kako tačno kvalitet sna utiče na zdravlje mozga?
Jedno objašnjenje može biti upala. Sve je više dokaza da poremećaji sna podižu nivo upale u tijelu. Upala, zauzvrat, može oštetiti mozak na nekoliko načina: oštećujući krvne sudove, podstičući nakupljanje toksičnih proteina i ubrzavajući smrt moždanih ćelija.
„Uspjeli smo da istražimo ulogu upale zahvaljujući uzorcima krvi prikupljenim od učesnika na početku studije. Ovi uzorci sadrže obilje informacija o različitim upalnim biomarkerima koji cirkulišu u tijelu. Kada smo to uključili u analizu, otkrili smo da nivoi upale objašnjavaju oko 10 odsto veza između sna i starenja mozga“, navodi Abigejl Dav sa Instituta Karolinska u Švedskoj.
Moguću ulogu imaju i drugi procesi.
Još jedno objašnjenje odnosi se na glimfatski sistem – urođenu mrežu za čišćenje otpada u mozgu, koja je uglavnom aktivna tokom sna. Kada je san poremećen ili nedovoljan, ovaj sistem možda ne funkcioniše kako treba, dopuštajući da se štetne supstance nakupljaju u mozgu.
Još jedna mogućnost je da loš san povećava rizik od drugih zdravstvenih stanja koja sama po sebi štete zdravlju mozga, uključujući dijabetes tipa 2, gojaznost i kardiovaskularne bolesti.
Nova studija je jedna od najvećih i najobuhvatnijih svog tipa, sa veoma velikom populacijom učesnika, višedimenzionalnim mjerama zdravlja sna i detaljnom procjenom starosti mozga kroz hiljade karakteristika iz snimaka magnetne rezonance.
Iako su prethodna istraživanja povezivala loš san sa kognitivnim opadanjem i demencijom, naša studija je dodatno pokazala da je loš san povezan sa mjerljivo starijim izgledom mozga, a upala bi mogla da objasni tu vezu.
Starenje mozga ne može se izbjeći, ali naše ponašanje i životne navike mogu oblikovati način na koji se ono odvija. Implikacije našeg istraživanja su jasne: da bismo održali mozak zdravijim duže vrijeme, važno je da spavanje bude prioritet.