Ako vas upitaju: “U čemu se sastoji priroda božanskog?”, odgovorite: “Ona je krug čije je središte u svim dijelovima, a opseg ni u jednom.”
Pitagora
Pitagorejci su podučavali da je sve broj, da je sve manifestacija zakona koji upravljaju postojanjem i vode savršenstvu čiji simbol može biti krug/kugla i broj π. Okrugla duša pripada samoj sebi, ima središte i centrirana je u Bogu, uzroku svih brojeva. Mi smo u potrazi za tim savršenstvom, a put prema našem vlastitom središtu je filozofija koju Platon definira kao uspon prema Biću, penjanje stepenicama ljepote koje započinje u “vidljivim” brojevima i preko brojeva zakona završava u otkrivanju ljepote Ne-Broja, Dobra samog po sebi, temelja svih brojeva.
Govoreći o brojevima napomenimo da postoje dva vrlo važna Ne-Broja u teogenezi i kozmogenezi. Radi se o nuli (ništa) i o beskonačnom (totalitet); prvi je u geometriji simboliziran bezdimenzionalnom točkom koju je Euklid definirao kao “ono što nema dijelova”, a drugi Ne-Broj, beskonačan, definiran je beskonačnim krugom/kuglom. Za Kuzanskog (O učenom neznanju) točka i beskonačna kugla odgovaraju Apsolutnom Minimumu i Maksimumu, a ta dva apsoluta podudaraju se jer Bog ne može biti veći od onog što jest, ali niti manji od onog što jest. Kuzanski kaže da je Bog savršeno u svemu kao jednostavno i nedjeljivo jer je beskonačno središte; izvan svih je stvari, sveobuhvaćajući jer je beskonačna kružnica; prodire u sve stvari jer je beskonačan promjer. Središte beskonačne kugle izjednačuje se s promjerom i kružnicom.
Ne-Broj personificira apsolutnu stvarnost, “budeći se” stvara početak, sredinu i kraj svih stvari, dvostruki pokret koji ide iz Jednog u Jedno, iz središta prema van i izvana prema središtu, stvara periodičan univerzum, ograničen i neograničen geometrijski krug/kuglu, koji obuhvaća u sebi početak i kraj kozmogeneze i teogeneze, savršenstvo koje potencijalno postoji na početku i ostvaruje se u završetku evolucije. Lik čiji se početak i kraj podudaraju u jednoj te istoj točki izražava savršeno jedinstvo savršene sveobuhvatne cjeline.
Središte tog kruga/kugle je sjemenka, klica čitave stvarnosti, princip i uzrok kružnice i svega što se nalazi unutar te kružnice. Sve proistječe iz tog nepokretnog principa – dinamično i statično, vrijeme i prostor, život i materija.
Iz samoga sebe to bezdimenzionalno središte emanira u svim pravcima prvotno svjetlo, majku svega manifestiranog. Polumjeri zrake izlaze iz središta i završavaju na kružnici, sjedinjavajući sve svoje točke kružnice s nepokretnim središtem arhetipom.
Bilo koji izlaz izvan monade, bilo koji pokret od tamo, simultano odapet u svim smjerovima, stvara limitirani krug/kuglu i posljedično broj π.
Broj π odnos je između opsega neke kružnice i njenog promjera. To je iracionalan broj, odnosno, bolje rečeno, transcendentni i jedna od najvažnijih matematičkih konstanti. Iracionalne brojeve – brojeve koji se ne mogu izraziti u obliku razlomka (a/b) – Grci su nazivali neizrecivim (arrhetos arithmos).
Za pitagorejce brojevi su bili hijeroglifski simboli kojima su objašnjavali sve ideje koje se odnose na prirodu stvari. Kako kaže Ragon: “Kada su mudraci htjeli opisati nešto što su mogli razumjeti samo učeni ljudi, izmislili bi neku novelu, priču, bajku ili fantastiku s ličnostima i mjestima, te bi doslovno kroz njihove osobine otkrivali što je autor htio reći. Takva su bila sva religiozna otkrića.” Svaki naziv i riječ imali su svoj temelj jer ime koje se pojavljuje u svetim tekstovima ima duboko značenje. Kako piše Jamblih, Pitagora je nazvan najmudrijim od svih jer je izumitelj ne samo matematičkih znanosti, nego i imena bogova, genija i ljudskih bića božanske naravi.
Pitagorejska je gematrija ili isopsefía aritmetička i geometrijska. Navest ćemo nekoliko primjera…
Kaos i Jedno
Kako tvrdi Jamblih, prvi broj koji je dao druge brojeve pitagorejci su nazivali Kaos, koji je prema Hesiodu preteča svega, svemirski bezdan, početna točka koja daje rođenje bogova (stvaralačkih sila) i univerzuma.
Kugla volumena V = 87100 = XAOΣ (chaos) ima promjer 55 = EN, a predstavlja granicu unutar bezgraničnog. Promjer ograničava ono bezgranično, beskrajnu prazninu lišenu granica.
XAOΣ = 871 = 87100 = V; (V = 4R3π/3)
EN = 55 = d = 2R
Pojam EN (Jedno) u određenom smislu predstavlja istovremeno monadu (uzrok svih stvari, identitet, simplicitet, istolikost bića) i dekadu (jedinstvo multiplicirano i diferencirano, cjelovitost stvari, univerzum, vječnost i nužnost). Brojevna vrijednost EN (55) zbroj je prvih deset brojeva i deseti član Fibonaccijevog niza. Promjer kugle označava početak pokreta i aktivan okret, odnosno prvu diferencijaciju različitih ontoloških razina koje se skladno okreću oko te nepomične osi.
Stvaranje
I bez podrobnih objašnjenja matematičkih karakteristika broja 55, može se opaziti da jednakostranični trokut s duljinom stranice a = 55 (EN) ima površinu koja odgovara riječima priroda (ΦΥΣΙΣ, physis) i čovjek (ΑΝΘΡΩΠΟΣ, anthropos).
a = 55 = EN
P = a2√3/4 = 1310 = ΑΝΘΡΩΠΟΣ = ΦΥΣΙΣ
Trokut, simbol prve aktualizacije potencijala monade, sadrži arhetipove prve diferencijacije: prirodu (ΦΥΣΙΣ) i nebeskog čovjeka (ΑΝΘΡΩΠΟΣ).
***
Kepler je rekao da trebamo znati geometriju kako bismo mogli shvatiti filozofiju jer: “Geometrija je postojala prije Stvaranja. Vječna je s umom Boga (…) Geometrija je ponudila Bogu model za Stvaranje (…) Geometrija, to je sam Bog.”
Da bismo mogli shvatiti ezoterijsku filozofiju, trebamo znati matematičke metode bez kojih ne možemo razumjeti skrivene poruke u svetim tekstovima jer napisane su metafizičkim jezikom simbola koji bude maštu i intuiciju, jedinstvenu sposobnost ljudskog uma da shvati ono što se ne može izraziti riječima.
Autor: Antun Musulin