Studija slučaja u Kambodži otkriva da ljudi koji danas boluju od dijabetesa imaju roditelje koji su bili izloženi gladi 1970 – tih godina prošlog stoljeća.
Mnogo Kambodžanaca boluje od dijabetesa u odrasloj dobi i to u gotovo nevjerojatnom broju. “U svakom selu kroz koje prođete, možete vidjeti oboljele od dijabetesa,” kaže endokrinolog Lim Keuky. “Kad taj nevjerojatan slučaj spomenem u razvijenim zemljama, kažu mi da laže. A ne lažem.”
Kambodžanci obolijevaju od dijabetesa tipa 2 u svojim kasnim tridesetim godinama. Za usporedbu, prosječna dob u kojoj se dijagnosticira dijabetes u SAD – u su 54 godine. Naravno, Kambodžanci sada jedu više i pravilnije, te manje fizički rade nego u prošlim desetljećima. Ali, to nije dovoljno dobar razlog za objašnjavanje ove neobične učestalosti obolijevanja od dijabetesa. Nešto drugo je uzrok tome.
Ova nova generacija dijabetičara začeta je i rođena tijekom vladavine Crvenih Kmera, između 1975. i 1979. Znanstvenici smatraju da je njihovo prenatalno izlaganje gladovanju (preko majki koje su bile gotovo nasmrt izgladnjene) utjecalo na obolijevanje od dijabetesa u odrasloj dobi. Također, čini se da je moguće da u ovom slučaju postoji epigenetski efekt. To znači da je prenatalno gladovanje fetusa promijenilo njegovu DNK, i to tako da te preinake mogu naslijediti i njegovi potomci. Rebecca Painter izjavljuje: “Istraživanja na životinjama pokazala su zaista zabrinjavajuću mogućnost da je u pitanju multigeneracijski efekt.”
Znanstveno, ovo je vrlo zanimljivo. Ne postoje mnoga istraživanja o epigenetici populacija koja je postala aktualna tek unazad desetak godina. Može li “generacija Crvenih Kmera” biti još jedan primjer? Ako je tako, kambodžanski liječnici mogu očekivati zdravstvene probleme ne samo u ovoj generaciji, nego i u sljedećim generacijama također.
Epigenetika opisuje modifikacije ljudske DNK koje ne utječu na sekvencu DNK. Fizički, epigenetske promjene se doimaju kao male kemijske dekoracije na ljudskim genima. Nešto poput kemijskih mjehurića ili šljokica. Prijašnja istraživanja su već dokazala da gladovanje može biti uzrokom promjena u ljudskom genomu.
Biolozi su isprva mislili da bez obzira koji se okolinski činitelj okomi na ljude, DNK koja se prenosi na potomke ostaje nepromijenjena. Međutim, nedavno su znanstvenici otkrili da su neke epigenetske dekoracije nasljedne isto kao i DNK. To znači da gladovanje Kambodžanaca 1970 – tih može imati utjecaja na zdravlje njihove unučadi.
Paiter je analizirao jedan klasičan slučaj epigenetike – tzv. Nizozemsku zimu gladi. Tijekom Nizozemske zime gladi nacisti su blokirali opskrbu hranom u zapadnoj Nizozemskoj i Nizozemci su bili izloženi ekstremnoj gladi. Znanstvenici su kasnije otkrili da ne samo da su djeca rođena u to vrijeme bila manja od svoje braće ili sestara rođenih prije ili poslije Nizozemske zime gladi, već su i njihova djeca bila isto manja pri porodu. Nacistička blokada utjecala je na dvije generacije Nizozemaca.
Nije spomenuto jesu li liječnici uočili bilo kakve zdravstvene probleme djece začete u vrijeme režima Crvenih Kmera. Možda nisu još dovoljno stara da bi se uočila razlika. No, ovaj bi slučaj valjalo držati na oku i to ne samo kambodžanski liječnici, već i znanstvenici diljem svijeta, koji bi mogli uočiti sličan uzorak negdje drugdje.
Izvor: PopSci/Znanost.hr