Foto: Getty Images
Pandemija je bila dramatična i neočekivana, na neki način dramatična i katastrofalna ne samo za fizičko, već i za mentalno zdravlje.
Karantene za vrijeme pandemije covida, poput zatvaranja škola, otkazanih sportskih aktivnosti i naredbi o ostanku kod kuće, utjecale su na to da mozgovi tinejdžera prerano ostare i to za čak četiri godine, ustanovili su znanstvenici sa Sveučilišta Washington, prenosi Zimo.hr.
Nova studija, objavljena u ponedjeljak u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, još je jedan dokaz po kojemu poremećaji dnevne rutine mogu pridonijeti razvoju problema u ponašanju, porastu poremećaja prehrane te razvoju anksioznosti i depresije među adolescentnim djevojčicama i dječacima, prenosi NBC.
Znanstvenici sa sveučilišnog Instituta za istraživanje i znanost o mozgu (I-LABS) studiju su započeli koristeći magnetsku rezonancu još 2018. da bi ustanovili na koji se način tijekom vremena razvijala struktura mozga 160 tinejdžera s područja Seattlea. Sudionici studije, gotovo jednak broj dječaka i djevojčica, na početku studije imali su između 9 i 19 godina.
Voditeljica istraživanja, suravnateljica I-LABS-a, Patricia Kuhl kazala je da skeniranje mozga nisu mogli pratiti do 2021., nakon što je 2020. započela covid-karantena, zbog čega su pomaknuli fokus studije da bi saznali na koji je način izolacija utjecala na strukturu mozga adolescenata.
Mjerenjem debljine cerebralnog korteksa – vanjskog sloja tkiva mozga koji kontrolira njegove funkcije na višoj razini, poput rasuđivanja i donošenja odluka – otkrili su da je mozak dječaka tinejdžera prerano ostario – za 1,4 godine, dok je skeniranje mozga djevojčica pokazalo ubrzano starenje od čak 4,2 godine, pokazala je studija.
Cerebralni korteks prirodno se stanjuje kako starimo. I kronični stres može prouzročiti slične promjene u mozgu. No u trogodišnjem razdoblju između prvog skeniranja i daljnjeg praćenja stanja cerebralni korteks se među tinejdžerima stanjio puno više nego što su istraživači očekivali.
Kako starimo, stanjenje korteksa povezuje se s manje vremena za brzu obradu podataka, s manje fleksibilnim razmišljanjem i svim ostalim problemima koje povezujemo sa starenjem, rekla je Kuhl. Općenito, u svih smo tinejdžera koji su sudjelovali u istraživanju zamijetili to ubrzano starenje.
Starenje mozga izraženije u tinejdžerica
Kod tinejdžerica je starenje mozga bilo izraženije. Skeniranjem je utvrđeno da je stanjenje bilo rašireno po čitavom mozgu djevojčica, da se događalo u 30 regija u objema hemisferama i u svim režnjevima. U muškom je mozgu stanjenje bilo ograničeno na samo dvije regije, obje u okcipitalnom režnju, što utječe na percepciju udaljenosti i dubine, na prepoznavanje lica i pamćenje.
Veći utjecaj na djevojčice mogao bi biti posljedica razlika u značaju društvene interakcije za djevojčice u odnosu na dječake, smatra Kuhl. Dječaci se okupljaju radi sporta i tjelesne aktivnosti, a adolescentice se obično oslanjaju na osobne odnose zbog emocionalne podrške i razvoja samoidentiteta.
Kada su djevojke i žene pod stresom, javlja se prirodna reakcija za okupljanjem i potreba da o tomu razgovaraju, kada se oslobađaju oksitocin i ostali neurotransmiteri koji nam pomažu da se osjećamo bolje, rekla je dr. Ellen Rome, voditeljica adolescentne medicine u bolnici Cleveland Clinic Children’s Hospital, koja nije sudjelovala u istraživanju.
Što prerano starenje mozga znači u svakodnevnom životu mladih ljudi koji su bili primorani nositi se s pandemijskim ograničenjima, često sami u svojim sobama, pohađajući nastavu preko Zooma ili bez društvenih veza?
Postoje li dugoročni rizici za ‘pandemijske mozgove’?
Istraživanje ne ukazuje na to da su karantene prouzročile promjene u mozgu. Naime, poremećaji mentalnog zdravlja bili su u porastu među djecom i prije pandemije covida. No studija upućuje na to da se stanjenje korteksa može povezati s povećanom anksioznošću, depresijom i drugim poremećajima ponašanja, rekla je Kuhl.
Druga studija skeniranja mozga provedena 2022. godine na Sveučilištu Stanford pokazala je slične promjene u kortikalnoj debljini mozga tinejdžera za vrijeme covid ograničenja. Istraživači sa Stanforda usporedili su stres i poremećaje izazvane pandemijom s traumama iz djetinjstva, poput nasilja, zanemarivanja i disfunkcionalnosti u obitelji.
Kuhl ističe da je pandemija bila traumatično vrijeme za sve, osobito za mlade ljude koji u tom životnom razdoblju doživljavaju intenzivne promjene u svojem emocionalnom razvoju i razvoju ponašanja. Na njihovo emocionalno zdravlje izolacija je djelovala još štetnije.
Pandemija je bila dramatična i neočekivana, na neki način dramatična i katastrofalna ne samo za fizičko, već i za mentalno zdravlje, smatra Kuhl.
CDC izvješća: Suicidalne misli i golema razina beznađa među tinejdžerima i tinejdžericama
Od 2021. nekoliko je izvješća o mentalnom zdravlju mladih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti otkrilo neviđene razine beznađa i suicidalnih misli među tinejdžericama i dječacima.
Početkom kolovoza, istraživanje CDC-a pokazalo je manje poboljšanje mentalnog zdravlja među tinejdžerima, premda čak 53 posto srednjoškolki kaže da još uvijek osjeća konstantnu tugu.
U razvoju mozga postoje razdoblja kada su određene vrste učenja najučinkovitije, kaže dr. Jonathan Posner, profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Duke, kao primjer navodeći strani jezik koji je puno lakše naučiti dok ste dijete nego u odrasloj dobi.
Tinejdžerske su godine iznimno važne za društveni razvoj, rekao je Posner, koji nije sudjelovao u novoj studiji. Ako ne postoji ta društvena interakcija, jednostavno ne postoji prilika za takvo društveno učenje.
Korteks ne može ponovno izrasti i nastavlja se smanjivati tijekom života. Još nije u potpunosti jasno mogu li prerano ostarjeli “pandemijski mozgovi” mladih ljudi biti izloženi i većem riziku od razvoja poremećaja poput ADHD-a i depresije, a možda čak i od bolesti poput Alzheimera i Parkinsonove bolesti, rekla je Kuhl.
Djeca su otporna i može im se pomoći da se vrate u normalu
Društvene vještine brojne djece nakon pandemije covida zaostaju. U tom su razdoblju izgubili sposobnost snalaženja u društvenom svijetu sa svojim vršnjacima.
No stručnjaci kažu da gubitak mišića za društvenu interakciju ne mora biti trajan ako su se i društvene interakcije i veze mladih oporavile nakon pandemije.
Srećom, djeca su doista otporna i možemo im pomoći da se vrate u normalu. No istodobno se ne želimo zavaravati, smatrajući da je sve to beznačajno. Naprotiv, imalo je znatan utjecaj i na njihov rast i na razvoj, smatra Posner.
Članak je izvorno objavljen na NBCNews.com