 mogu ostaviti značajan i trajan utisak na one koji prolaze kroz njih, a takođe mogu podstaći){kind=link}
Foto: Pixabay
Iskustva koja doživljavamo van tijela (Out-of-Body Experiences – OBE) mogu ostaviti značajan i trajan utisak na one koji prolaze kroz njih, a takođe mogu podstaći osjećanja empatije prema drugima, pokazalo je novo istraživanje.
Poznato je da se OBE dešavaju u nekoliko situacija, uključujući i one u kojima su ljudi blizu smrti ili hipnotisani. U radu iz 1982. objavljeno je da je do 15 procenata učesnika iskusilo bar jedan OBE u nekom trenutku svog života.
Vantjelesna iskustva su i ranije bila povezivana sa povećanom empatijom, tim sa Univerziteta Virdžinije detaljnije je analizirao odnos između empatije i moždanih mehanizama koji bi mogli da stoje iza toga.
Istraživači su posebno posmatrali „rastvaranje ega” ili „smrt ega”, gdje nečiji osjećaj sebe ispari i tada se ti ljudi osjećaju mnogo povezanijim sa drugima oko sebe ali i sa ostatkom Univerzuma, prenosi Science Alert.
„Istražujemo ideju da vantjelesna iskustva mogu izazvati takve promjene koje podstiču duboko ukorijenjeni osjećaj jedinstva i međusobnu povezanosti sa drugima“, piše tim koji predvodi neuronaučnica Marine Vajler.
Znamo da OBE mogu imati transformativni efekat: 55 procenata onih koji ih dožive izjavilo je da su se nakon toga duboko promijenili, dok 40 procenata smatra OBE kroz koje su prošli – najvećim iskustvom u životu.
Nakon proživljenog vantjelesnog iskustva ljudi često postaju svjesniji potreba drugih ljudi i pokazuju veće strpljenje prema drugima, i tu dolazi empatija: sposobnost da se razumiju i podijele osjećanja drugih.
Osjećaj bestjelesnosti i uklanjanja iz „fizičkog carstva” koji karakteriše OBE dovodi do „raspada ega”, kažu istraživači. To se zatim razvija u jačanje odnosa sa drugim ljudima.
„Osjećaj sopstva više nije usredsređen na „ja“ i doživljava se više kao proces nego kao zaseban entitet“, pišu istraživači.
Vantjelesna iskustva su slična dejstvu psihodeličnih droga, sugerišu istraživači, a neki od rezultata, odnosno posljedica su isti, imajući u vidu način na koji te supstance koje mijenjaju um mogu učiniti da se osjećamo povezanije sa onima koji nas okružuju.
Što se tiče mehanizama iza ovog fenomena, studija ukazuje na temporoparietalni spoj (TPJ) kao jedan region mozga koji bi mogao biti uključen. TPJ upravlja našim osjećanjima a njegovo loše funkcionisanje ranije je bilo povezivano sa doživljavanjem OBE.
Cijela mreža podrazumijevanog režima (čiji je deo TPJ) bi mogla da bude uključena, kažu istraživači – ona se bavi samorefleksijom i unutrašnjim narativima o nama samima, i tako je vezana za naš ego, pa može biti poremećena tokom i posle OBE.
Vantjelesno iskustvo na zahtjev
Ova studija se oslanja na spajanje tačaka između prethodnih dijelova istraživanja i nije uključivala nikakve podatke iz ličnih eksperimenata.
Buduće studije bi mogle da traže pomoć virtuelne stvarnosti ili pojedinaca koji mogu sami da izazovu vantjelesna iskustva – „na zahtjev”, i da ih eksperimentalno istraže.
„Istraživanje, usavršavanje i primjena metoda za poboljšanje empatije kod pojedinaca – bilo da se radi o rastvaranju ega povezanog sa vantjelesnim iskustvima ili drugim pristupima – je uzbudljiv put sa potencijalno dubokim implikacijama za pojedince i društvo u cjelini“, pišu istraživači.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Neuroscience & Behavioral Reviews, prenosi rts.