Nekada posljednja planeta, a sada patuljasta, otkrivena je još 1930. godine. U pitanju je naravno Pluton. Dugo je Pluton u udžbenicima predstavljan kao deveta planeta i svi (stariji) su odrasli sa tim saznanjem, dok Međunarodna unija astronoma nije objavila novu definiciju planete u kojoj se Pluton jednostavno nije pronalazio. Tako je Sunčev sistem ostao sa osam planeta, a Pluton se pridružio grupi patuljastih kao što su Eris, Makemake, Sedna, Cerera…
Međutim, 2016. godine astronomi Mike Brown i Konstantin Batygin sa Kalteka objavili su rad u kome pružaju dokaze postojanja nove devete planete koja se skriva u spoljašnjem dijelu našeg zvjezdanog sistema, daleko od orbite Plutona. Sada su isti naučnici predstavili mapu neba na kojoj se nalazi moguća lokacija na kojoj bi trebalo tražiti planetu devet. Iako je taj dio neba, posmatran teleskopima, ogroman ipak predstavlja pomak u potrazi za potencijalnom planetom.
Na mapi je talasastom linijom predstavljena moguća putanja devete planete. Astronom Mike Brown je naglasio da podaci govore samo o mogućoj orbiti planete, ali ne i o tačnoj lokaciji. Takođe je rekao da je najveća vjerovatnoća da se nalazi na najudaljenijoj tački od Sunca i to zato što tamo putuje najsporije i da je to lokacija na kojoj bi trebalo tražiti je. Crna talaskasta linija koja prati šarenu liniju je ekliptika, odnosno putanja kretanja Sunca u čijoj blizini se kreću i ostale planete, tako da i ima smisla da se u njenoj blizini kreće i deveta planeta. Crveno područije je ono koje treba pretražiti, gdje je planeta vjerovatno najudaljenija i gde se kreće najsporije.
Astronomical Journal je njihov rad prihvatio 22. avgusta. Rad možete pronaći na arxiv.org.
Do ideje da tamo daleko postoji još jedan svijet došli su ispitujući orbite poznatih objekata u Kajperovom pojasu. To su ledeni svijetovi ostali nakon formiranja Sunčevog sistema kojima pripada i Pluton. Svi ovi objekti imaju izraženo ekscentrične orbite a razlog tome, kako pretpostavljaju ova dva astronoma, jeste gravitacioni uticaj devete masivne planete.
Tokom analize morali su da isključe veliki uticaj Neptuna na objekte Kajperovog pojasa, da se fokusiraju na manje istražena područija i da naprave model maksimalne vjerovatnoće koristeći numeričke simulacije i posmatranja svakog poznatog objekta u Kajperovom pojasu. To ih je dovelo do podataka koji pokazuju na moguću lokaciju devete planete.
Na osnovu proračuna došli su do određenih podataka. Ukoliko su ova dva astronoma u pravu i ako planeta postoji trebala bi da ima masu 6,2 Zemljine, dok joj je orbita udaljena od Sunca od 300 do 380 AJ (1 AJ = 150 000 000 km – udaljenost Zemlja-Sunce). Nagib njene orbite bi iznosio 16 stepeni, a što se može uporediti sa Plutonovih 17 stepeni. Magnituda Plutona je oko 15, dok je procenjena magnituda devete planete 22. Pluton se može posmatrati velikim amaterskim teleskopima od 12 inča i veći, dok je za devetu planetu potrebna skupa amaterska oprema kako bi se možda, ali možda primetila na astrofotografijama.
Our tome on the predicted orbit of Planet Nine is now out. Check it out here: https://t.co/Pn0xeKYTHY
You can read some thoughts of mine here: https://t.co/MHixHBznsR
Or you can hang on for some of the coolest details.
— Mike Brown (@plutokiller) August 24, 2021
Kada je neko pitao Brauna zašto je teško vidjeti ovu planetu on je odgovorio:
Lako je vidjeti, ali teško je pronaći. To je kao da vam pokažem zrno pijeska. Lako ga je vidjeti. Sada ga bacite na plažu i pokušajte da ga vratite. Svaka zvijezda na nebu je poput zrna pijeska gdje se krije deveta planete.