Nekoliko je načina na koje dolazi do postojanja dvije različite grupe DNK.
Himera je u grčkoj mitologiji bila stvorenje sa tijelom koze, zmijskim ili repom zmaja i glavom lava. Pojam himera danas se koristi i kod ljudi, onih koji u svom organizmu imaju dvije različite grupe DNK.
Nekoliko je načina na koje dolazi do postojanja dvije različite grupe DNK.
Nakon presađivanja koštane srži može doći do pojave različitih setova DNK. Prije presađivanja kod oboljelih se hemoterapijom ili zračenjem uništavaju oboljele ćelije, a zatim se presađuje zdrava koštana srž donora. Donirana koštana srž će nastaviti da stvara krvne ćelije koje sadrže DNK donora, pa će tako primalac koštane srži postati himera, piše Insider.
Kod potpunog himerizma 100 odsto krvnih ćelija primaoca ima DNK donora, navodi se u članku u časopisu Nature. Ali, krv može da sadrži i mješavinu DNK primaoca i davaoca. To se zove pomiješani himerizam.
Prije tri godine muškarac iz Vašingtona je tražio ispitivanje očinstva i tada mu je za test očinstva uzet DNK iz pljuvačke iz usta. Rezultati su pokazali da je on tehnički stric svom sinu, a ne otac.
Daljom analizom utvrđeno je da taj muškarac ima sasvim različit DNK u pljuvački, u odnosu na uzorak DNK koji mu je uzet iz spreme. Stručnjaci za genetiku bili su uvjereni kako se ovdje radi o primjeru ljudske himere.
Slična situacija dogodila se i u slučaju Karen Kigan, kada su testovi pokazali da ona nije biološka majka svoje djece.
Ispitivanja su pokazala da kod nje postoje dva različita seta DNK. DNK uzorak iz njenih usta nije bio isti kao uzorak iz njezinih jajnika. Ljekari su zaključili da je njen dodatni DNK potiče od njenog brat blizanca.
Do ove pojave može doći i tokom normalne trudnoće. Tako su početkom 90-ih godina naučnici otkrili da trudnica može da zadrži dio DNK svoje bebe i to u situaciji ako neke ćelije fetusa migriraju izvan maternice. Tu pojavu su nazvali – mikrohimerizam.
b92