10 zabluda o evoluciji
Zabluda broj 1. – Evolucija vodi do nemoralnog ponašanja
Ispravak: Evolucija ne posjeduje nikakve etičke tvrdnje ili činjenice o dobru i zlu. Neki ljudi pogrešno interpretiraju činjenicu da je evolucija oblikovala ponašanje životinja (uključujući i ljude) što bi podupiralo insinuaciju da je svako ponašanje ispravno. To nije istina. Odluka je svakoga pojedinca i društva u kojemu se nalazi što je moralno i etički, a što ne. Evolucija nam jednostavno pomaže razumjeti kao se život do sada mijenjao i kako se nastavlja mijenjati tijekom vremena, ali nam ne govori o tome jesu li ti procesi i njihovi rezultati ispravni ili pogrešni. Nadalje, neki ljudi smatraju kako su evolucija i vjera nespojivi jer prihvaćanje teorije evolucije potiče čovjeka na nemoralno ponašanje. Ništa od ovoga nije točno.
Zabluda broj 2. – Evolucija podržava ideju „jačega“ i racionalizira opresije jedne skupine ljudi nad drugom
Ispravak: U devetnaestom i početkom dvadesetog stoljeća filozofija koja se naziva socijalni darvinizam, nastala je iz zablude da se lekcije iz biološke evolucije primijene na ljudsko društvo. Socijalni darvinizam sugerira da bi društvo trebalo pustiti slabije i manje sposobne da umru, da nestanu i da je to dobra politika koja je ujedno i moralno ispravna. Navodno im evolucija putem prirodne selekcije pruža podršku za tu ideju. Već postojeće predrasude su opravdavale ideju da kolonizirani narodi, siromašni ljudi i manjine u nepovoljnom položaju zaslužuju svoj status i situaciju u kojoj se nalaze jer su bili manje sposobni od onih koji su u boljem položaju. U ovom slučaju, znanost je podlo i dijabolično iskorištena da bi se promovirao nečiji zamišljeni društveni i politički program. Dok socijalni darvinizam kao društveno i političko opredjeljenje široko odbija svaka racionalna osoba, znanstvena ideja biološke evolucije opstala ja na testu vremena.
Zabluda broj 3. – Ako se učenike poučava da su životinje, oni će se i ponašati kao životinje
Ispravak: Dio teorije evolucije uključuje i ideju da su svi organizmi na Zemlji povezani. Ljudska loza je malena grančica na stablu života koje predstavlja sav životinjski svijet. To u biološkom smislu znači da ljudi jesu životinje. Dijelimo anatomske, biološke, biokemijske i bihevioralne osobine s drugim životinjama. Na primjer, mi ljudi brinemo se za svoje mlade, formiramo grupe koje surađuju, komuniciramo jedni s drugima – a sve ovo čine i mnoge druge životinje. Naravno, svaka loza životinja ima određene osobine i ponašanja koja su svojstvena samo toj lozi. U tom smislu, ljudi se ponašaju kao ljudi, puževi kao puževi, a vjeverice kao vjeverice. Malo je vjerojatno da će se neko dijete prilikom saznanja da je povezano sa svim drugim životinjama početi ponašati kao meduza ili rakun.
Zabluda broj 4. – Nastavnici bi u školama trebali predavati „obje strane“ i evoluciju i kreacionizam, s time da i broj sati bude jednak
Ispravak: Jednak broj nastavnih sati nema smisla ako te „dvije strane“ nisu jednake. Religija i znanost imaju dva različita zalaganja i svjetonazora i religijski pogledi ne pripadaju u nastavu znanosti – ni u kojem slučaju. Na nastavi koja uključuje znanost, učenici imaju priliku diskutirati o osnovanosti argumenata i dokaza u okviru znanosti. Recimo, učenici bi mogli razgovarati o tome gdje se na stablu života počela razvijati grana ptica, prije dinosaurusa ili za vrijeme njihovog postojanja. Suprotno ovome, rasprava o znanstvenom konceptu kontra religijskih uvjerenja nema mjesta u nastavi znanosti, te je sasvim pogrešno sugerirati da mora postojati izbor između ove dvije strane. Argument „pravičnosti“ korišten je od strane religijskih grupa koje pokušavaju svoja uvjerenja umetnuti u znanstveni program.
Zabluda broj 5. – Teorija evolucije govori o nastanku života
Ispravak: Teorija evolucije obuhvaća ideje, istraživanja i dokaze u vezi početaka života (recimo je li se ili nije prvi život razvio u gejziru, u morskim dubinama, koje organske molekule su prve nastale i tako dalje), ali to nije središnji fokus teorije evolucije. Najveći dio evolucijske biologije posvećen je proučavanju toga kako se život promijenio nakon što je nastao. Bez obzira na to kako je život počeo, nakon toga se razgranao, proširio i postao raznolik i većina evolucijskih istraživanja usmjerena je ka tim procesima.
Zabluda broj 6. – Pojedinačni organizmi mogu evoluirati tijekom jednog životnog vijeka
Ispravak: Evolucijska promjena temelji se na promjenama genetskog sustava cijele populacije tokom vremena. Evoluiraju cijele populacije, ne pojedinačni organizam. Ne može se od para riba roditi žaba, niti se ta žaba tijekom života može pretvoriti u zmiju. Promjene koje se događaju na pojedinačnom organizmu mogu biti samo razvojne, npr. mužjak ptice dobiva sve šarenije perje kako doseže spolnu zrelost, ili uzrokovane utjecajem okoliša na organizam, npr. opadanje perja kod ptice jer je zaražena nametnicima ili inficirana nekom bolesti. Kako vidimo – ove pojave ne uzrokuje promjena u genima. Bilo bi poželjno da organizmi evoluiraju na taj način i da promjene u okolišu izazivaju adaptivne promjene u genima pojedinca – tko ne bi htio gen za otpornost na malariju razvijen za vrijeme odmora u Mozambiku? Evolucija jednostavno ne radi na taj način. Nove genske varijante (aleli) nastaju slučajnim mutacijama, a tijekom mnogih generacija, prirodna selekcija može favorizirati povoljne varijante, uzrokujući njihovu češću zastupljenost unutar populacije.
Zabluda broj 7. – Evolucija nije znanost jer se ne može promatrati niti testirati
Ispravak: Ova zabluda obuhvaća dvije potpuno pogrešne ideje: (1) da svaka grana znanosti ovisi o kontroliranim laboratorijskim pokusima i (2) da evolucija ne može biti proučavana takvim eksperimentima. Prvo, mnoga znanstvena istraživanja ne uključuju pokuse ili izravno promatranje, kako bi se reklo – u realnom vremenu. Astronomi ne mogu držati zvijezde u svojim rukama, geolozi ne mogu ići unatrag u vremenu ali obje znanstvene grane mogu naučiti mnogo o svemiru kroz promatranje i uspoređivanje. Na isti način, evolucijski biolozi mogu testirati svoje ideje povijesti života na zemlji čineći zapažanja u sadašnjem svijetu. Drugo, iako ne možemo pokrenuti eksperiment kako se loza dinosaurusa razgranala, možemo proučavati mnoge aspekte evolucije kontroliranim eksperimentima u laboratorijskim uvjetima. Kod organizama sa brzim izmjenama generacija, kao što su bakterije ili vinska mušica, zapravo možemo promatrati evoluciju na djelu za vrijeme trajanja eksperimenta. U nekim slučajevima, biolozi su promatrali evoluciju kako se događa u divljini.
Zabluda broj 8. – Teorija evolucije je manjkava ali znanstvenici to ne žele priznati
Ispravak: Znanstvenici su proučavali te navodne „manjkavosti“ za koje anti – evolucijske grupe tvrde da postoje i gle čuda – nisu uspjeli pronaći nikakav dokaz za tvrdnje koje su iznesene. Ovi „nedostatci“ su bazirani na nerazumijevanju teorije evolucije i namjernom krivotvorenju dokaza. Uz prikupljanje novih znanstvenih dokaza i pojavu novih perspektiva evolucije – ona se samo poboljšava ali ni u kom slučaju to ne znači da je manjkava. Stoga, uz sva nova saznanja možemo reći samo da je teorija evolucije danas jedna od najjačih, nabolje obrazloženih i dokazima potkrijepljenih znanstvenih teorija uopće.
Zabluda broj 9. – Teorija evolucije je u krizi i urušava se te znanstvenici gube povjerenje u nju
Ispravak: Teorija evolucije nije u krizi niti se urušava. Znanstvenici prihvaćaju evoluciju kao najbolje i najtočnije objašnjenje životne raznolikosti zbog višestrukih linija dokaza koji ju podržavaju. Prihvaćaju je i zbog toga što ima široku moć objašnjenja bioloških pojava i njezine sposobnosti nevjerojatno točnog predviđanja različitih situacija. Znanstvenici danas uopće ne raspravljaju o tome je li se evolucija dogodila kada je to toliko očito. Oni raspravljaju o pojedinostima unutar procesa evolucije i o okolnostima u kojima se događa. Protivnici evolucije čuju za ovakve debate i namjerno ih krivo tumače kao raspravu o tome je li se evolucija dogodila. Evolucija je znanstvena simfonija i tretira se u skladu s time, jednako od strane svih objektivnih znanstvenika i stručnjaka u svijetu.
Zabluda broj 10. – Većina biologa odbacila je darvinizam i ne slažu se sa idejama Darwina i Wallace-a.
Ispravak: Jedina istina je da smo od Darwinovog vremena naučili jako puno. Danas razumijemo ono što Darwin nije mogao, genetsku osnovu za nasljeđivanje osobina, možemo mnoge događaje smjestiti na vremensku skalu pomoću datiranja fosilnih zapisa, možemo vidjeti kako evolucija djeluje na molekularnoj razini. Ti pomaci – koje Darwin nije mogao niti zamisliti – proširili su teoriju evolucije i učinili je snažnijom nego ikada. Međutim nitko nije mogao osporiti osnovne principe evolucije putem prirodne selekcije i zajedničkog porijekla koje su Darwin i Wallace izložili nego su jednostavno na njih dodana sva nova saznanja. Dorađivanje, izmjena i širenje znanstvenih teorija normalan je dio znanstvenog procesa.