Foto: Fotobaza
Dvije sedmice ima citostatika, već treću nema. Iz Srbije nam žene šalju citostatike, pomažu nam, pa pitam ove naše političare da li ih je stid?
Piše: Džemila Busnov
Ovo je Facebook status žene, onkološke pacijentice iz Sarajeva, kojoj kao i mnogima citostatici i kemoterapija život znače. Podsjeća da stanje sa nedostatkom citostatika na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, koje i dalje traje, niko dugoročno ne rješava. Ukratko, citostatika nema pa nema, zbog čega se mnogi onkološki pacijenti vraćaju kući bez osnovne terapije, a svaki oboljeli na svoj način vodi bitku snalazeći se i nabavljajući ih kako zna i umije.
Sistem ubija
Jedna od oboljelih je i Amra Ćamo iz Sarajeva, članica Udruženja Renesansa, koja se liječi od karcinoma dojke. Ona za Oslobođenje kaže da je čak dva i po mjeseca bila bez terapije zbog nedostatka citostatika.
– Što se tiče terapija, stanje na Kliničkom centru je katastrofalno. Ja sam jedno vrijeme bila bez terapije i strašno je kad na sedmičnom nivou morate izdvojiti 540 maraka za citostatike koje klinika nema. No, to nije ništa u odnosu sa čim se sve žene suočavaju. Svake sedmice sam gore u dnevnoj bolnici i razgovaram sa njima. Vjerujte, 80 posto njih je suočeno sa problemom – moraju kupiti sebi lijek, a niko ih ne pita mogu li. Sve su to cifre od dvije i više hiljada KM. Jedna gospođa, članica Renesanse, kaže da njen lijek košta 8.000 KM. Refundiraju se oni, ali vama lijek, odnosno pare trebaju odmah, a odakle, pita Amra.
Navodi da je ta gospođa čiji je lijek osam hiljada stavljena na listu čekanja.
– Znaju li oni šta znači lista čekanja za onkološkog bolesnika. Ja tu listu zovem listom smrti jer, kako kažu svi onkološki pacijenti, nas neće ubiti karcinom, nego sistem, tvrdi ona.
I dok ih, kako kaže, s jedne strane sistem polako ubija, s druge ima samo riječi hvale za ljekare KCUS-a.
– Oni se stvarno trude, ali ne mogu puno učiniti, jer raspolažu sa pet posto dostupnih lijekova, ističe Amra i navodi još jedan gorući problem kad su citostatici u pitanju.
– BiH koristi citostatike koje su zemlje regije davno izbacile. Svi ostali odavno rade sa naprednim lijekovima nove generacije. Mi se borimo da imamo lijek koji je prevaziđen svugdje u svijetu, razočarana je ona.
Osvrnula se i na Facebook status kolegice i kaže da su žene iz Srbije humane i solidarne, te da bude sramota naše političare što se oslanjaju na humanost drugih, a oni sami ništa ne poduzimaju.
Apel vlastima
– Izgleda da ih nije nimalo stid i da nemaju savjesti, a ni ljudskosti, jer da imaju, riješili bi začas problem. Ne bi prebacivali krivicu jedni na druge i prali se od svega. Ne znam kome je u interesu da nas ostavi tek tako da umremo, da se snalazimo kako umijemo. Evo, kao onkološki pacijent ponovo apelujem na sve one odgovorne u vezi s lijekovima da počnu raditi svoj posao, jer oni su tu radi nas, a mi smo u ovoj situaciji zbog njih, tvrdi ona i prisjeća se da je u fazi kad je psihički pala dok je bila bez lijekova i terapije pisala i Goranu Čerkezu, pomoćniku federalnog ministra za javno zdravlje.
– Zaista mi je odgovorio na mail i rekao da to nije do njega. Da je do Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, pa čak i do parlamentaraca. Jednostavno, svaki političar koji je odgovoran za ovaj problem prebacuje lopticu na drugog. I to tako ide ukrug. Neće niko da se prihvati odgovornosti, a ljudi nam umiru, zaključuje.