Wednesday, November 20, 2024

Žena koju je premlatio HDZ-ovac: “Svi me napadaju jer sam progovorila – djeca, rodbina…”

SUPRUGA HDZ-ova župana Alojza Tomaševića kazala je novinarima u Požegi kako je dosad nitko nije kontaktirao nakon što je u javnost iznijela informacije o svom nasilnom suprugu.

“Nitko me nije kontaktirao. Čak me napadaju svi, groze se zašto sam to napravila”, kazala je Mara Tomašević. Na upit novinara tko je napada, kazala je: “Tko? Djeca, rodbina, svi…”.

Potresena žena danas se vratila na posao, a supruga od kad ga je prijavila nije vidjela. 

“Nemam se čega više bojati. Može me jedino ubiti”, kazala je. 

2ewrg 1

Podsjetimo, jučer je u javnosti odjeknula vijest kako je HDZ-ov župan Požeško-slavonske županije Alojz Tomašević premlatio ženu i zbog toga završio u policiji. 

“To je bilo šamaranje i guranje. Dobila sam udarac u desnu stranu kad me bacio na radijator. Par puta me ošamario”, rekla je za Index o jučerašnjem napadu Mara Tomašević.

“Uho me malo boli, ali dobro je, mogu raditi”, rekla nam je nakon što smo je upitali zašto je na poslu nakon svega što se dogodilo. “Moj posao je takav da ga ne može samo jedna osoba obavljati”, kaže nam Mara, inače kuharica u požeškoj osnovnoj školi.

Mailovi upozorenja Plenkoviću

Mara Tomašević nam otkriva kako je već slala mailove upozorenja premijeru Plenkoviću, ali on ju je ignorirao. 

“Poslala sam dva maila gospodinu Plenkoviću još prije ovih izbora, ali nisam dobila odgovor. Htjela sam ga upozoriti da takva osoba kao što je moj muž ne može obnašati tu dužnost i da nešto poduzme. Odgovor nisam dobila, žao mi je. 

“Pisala sam im, vidi se moj mail. Rekla sam u mailu sve što sam trebala reći. Još imam taj mail”, rekla nam je.

(Index)

Povezane vijesti

NASILJE NAD ŽENAMA: Tromi sistem ohrabruje nasilnike

Foto: interview.ba

Kada prijave nasilje i odluče se na pravni postupak u kojem moraju svjedočiti o preživljenom višegodišnjem psihičkom i fizičkom zlostavljanju, žrtve se suoče sa tromim, nefunkcionalnim sistemom.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles