Zaboravljene krize – patnja u tišini

Ta veličanstvena igra prirode u potpunoj je suprotnosti s ostatkom Zambije. Jer, Zambiju kao i brojne druge zemlje na jugu Afrike, pogađaju dugi periodi suša. Žetva često propada. Među 18,4 milina stanovnika Zambije veoma je raširena glad.

Hronična kriza u Zambiji

“Tamo 1,2 miliona ljudi muči glad, a 60 odsto stanovništva živi ispod granice siromaštva”, kaže šefica odjeljenja komunikacije u organizaciji “CARE Njemačka” Sabine Vilke u razgovoru za DW.

“Za nas je to klasična hronična kriza.” Nije bilo rata ili zemljotresa “da bi se moglo reći – tada je kriza počela. Ali, u Zambiji, kao i u drugim zemljama, suočavamo se sa dramatičnim posljedicama klimatskih promjena, dakle sa čestim i dugim sušama. Ljudi od toga više ne mogu da se oporave i zavise od humanitarne pomoći”, kaže Vilke.

Koliko god da je situacija u Zambiji dramatična, o njoj se malo izvještava u svjetskim medijima. Ta kriza spada među one koje se odvijaju daleko od očiju svjetske javnosti. O njima organizacija CARE izvještava u svom redovnom godišnjem izvještaju “Patnja u tišini” (Suffering in silence). Po šesti put ona nabraja krize koje pogađaju najmanje milion ljudi, a koje se najmanje spominju u svjetskim onlajn-medijima.

Signal ljudskosti

“Time želimo da damo do znanja da humanitarne krize zahtijevaju pažnju svjetske javnosti – i to nezavisno od njihove političke važnosti ili njihovog prisustva u medijima. Svijet mora da gleda, bez obzira gdje i koliko ljudi da pati”, kaže Sabine Vilke.

Njena organizacija je, u saradnji s organizacijom za praćenje medija “Meltwater” analizirala 1,8 miliona članaka na engleskom, njemačkom, francuskom, arapskom i španskom. Krize je CARE izabrao na osnovu podataka UN ili sopstvenih podataka.

Nakon Zambije, najmanje je izvještavano o teškom stanju ljudi u Ukrajini, Malaviju, Centralnoafričkoj Republici i Gvatemali. Slijede Kolumbija, Burundi, Niger, Zimbabve i Honduras. U 2020. godini na prvom mjestu bio je Madagaskar.

Sve te zemlje su žrtve mješavine kriza zbog posljedica klimatskih promjena, preko pandemije korone, pa do prirodnih katastrofa i ratova, a ipak su svojevrsne rupe u medijskom svijetu željnom informacija i koji se sve brže vrti. Stanje u tim zemljama razotkriva i “globalnu nepravdu”, naglašava se u izvještaju CARE-a, “kad se radi o pristupu vakcinama, pomoći za ekonomski oporavak i snabdijevanju bolesnih ljudi”.

Ukrajina nestala iz fokusa javnosti

U prvi mah iznenađuje to što je Ukrajina na drugom mjestu zaboravljenih kriza. To se može objasniti periodom koje obuhvata ovaj izvještaj, a to je od početka januara do kraja septembra 2021. U tom periodu konflikt s Rusijom nije bio toliko zaoštren kao sada.

“Ukrajina je u novembru i decembru dobila više pažnje, naročito u evropskim medijima i vjerovatno ne bi u izvještaju bila tako visoko pozicionirana”, kaže Sabine Vilke.

Kao i u dosadašnjim analizama, većina zaboravljenih kriza je u Africi. U 2021. ih je tamo bilo šest. Uz Zambiju i Centralnoafričku Republiku, koje se zbog građanskih ratova stalno nalaze u izvještajima CARE-a, u oči posebno upada Malavi. Ta zemlja je na trećem mjestu.

U Malaviju glad ugrožava više od milion ljudi, čak 39 odsto djece mlađe od pet godina zaostaje u razvoju zbog neuhranjenosti. Polovina djece ne pohađa ni četiri razreda škole. Kampanja za vakcinaciju protiv korone slabo napreduje. Uz to stanje otežava veliki broj infekcija HIV-om. Inficirano je gotovo deset odsto od 19,3 miliona stanovnika, među kojima ima mnogo djece.

Sve veći broj ubistava žena u Hondurasu

Uz djecu, u tim krizama najviše pate žene. To se naročito vidi u Hondurasu, naglašava CARE. U toj zemlji sa oko deset miliona stanovnika gotovo trećina zavisi od humanitarne pomoći. Nedostatak radnih mjesta, sve veći broj krivičnih djela i korupcija tjeraju mlade iz zemlje. “U Hondurasu se često kaže da je siromaštvo ženskog roda, jer uglavnom žene ostaju kod kuće sa djecom”, navode autori izvještaja.

Osim toga, od početka pandemije veoma je poraslo nasilje prema ženama. “U 2021. je, prema statistikama, na svakih 29 sati ubijena po jedna žena u Hondurasu. Na 100.000 stanovnika bude ubijeno šest do sedam žena. Stopa ubijenih žena je za 50 odsto viša nego u ostatku Latinske Amerike.”

To što su zaboravljene krize, uprkos svoj dramatičnosti, bile tako malo u medijima, može se samo djelimično objasniti time što reporteri teško mogu da dođu u te krizne regione. Ili time što neki događaj u bližem okruženju ljude interesuje više nego neki koji je daleko.

Čudan odabir tema u medijima

Autorke i autori izvještaja CARE čude se odabiru tema u medijima. “U onlajn-medijima bilo je više od 360.000 izvještaja o intervjuu princa Harija i njegove supruge Megan sa Oprom Vinfri. O preko milion ljudi u Zambiji koji su akutno ugroženi glađu bilo je samo 512 izvještaja.”

A prisustvo kriza u medijima ima neposredne posljedice za ljude u kriznim zemljama. To odlučuje o životu i smrti. “Ako krize dobiju pažnju u medijima, onda one privlače i političku pažnju i shodno tome o njima se raspravlja u političkim forumima”, kaže Sabine Vilke.

Osim toga, davaoci humanitarne pomoći, kao recimo Evropska komisija, gledaju koje krize su naročito prisutne u javnosti. “Stalno uočavamo da u razgovorima s donatorima najprije morate da objasnite zašto sad Zambija? O tome nismo ništa čuli ove godine. I tako postoji vrlo direktna logika: manje pažnje, manje finansijskih sredstava, manje mogućnosti za ublažavanje patnje.”