Stepen imunizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine je u nekim područjima niži od 40 posto i nastavlja padati, povećavajući rizik od velikih epidemija. Ali, niko ne zna zašto, ističe Svjetska zdravstena organizacija (WHO).
Rastuća neodlučnosti o vakcinaciji, dezinformacije na društvenim mrežama, nedostatak povjerenja u zdravstveni sistem, manjak broja zdravstvenih radnika i pitanja snadbijedavanja se sumnja da su glavni razlozi za nizak stepen vakcinacije. Međutim, to su uglavnom pretpostavke sa malo dokaza, piše Radio Slobodna Evropa.
“Naš program za imunizaciju se trenutno zasniva na mnogim pretpostavkama”, kaže doktor Sanjin Musa iz Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.
“Potrebni su nam bolji podaci da shvatimo koje grupe stanovništva imaju najmanji stepen vakcinisane djece i zašto je on tako nizak”.
Pomoću programa Svjetske zdravstene organizacije o prilagodbi imunizaciji (TIP), Bosna i Hercegovina radi na prepoznavanju populacija osjetljivih na bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom, prepoznaju se barijere i motivatori na vakcinisanje i preporučuju se odgovori kako bi se poboljšao stepen vakcinacije.
Program TIP je u 2013. otvorio Regionalni evropski ured Svjetske zdravstvene organizacije kako bi pomogao zdravstvenim stručnjacima, tijelima javnog zdravstva i donosiocima odluka da otklone probleme na ovom polju.
Prvi korak TIP-a je da zemlje provodu analizu situacije kako bi razmotrile podatke o pokrivenosti i epidemiji te prikupile ključne zainteresovane strane i utvrdile nedostatke u znanju.
U 2016. godini samo 78 posto djece u Bosni i Hercegovini je primilo treću dozu DTP vakcine (vakcina protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja), 79 posto je primilo polio vakcinu (vakcina protiv dječije paralize), a 83 posto prvu vakcinu protiv morbila – što je su manji postoci u odnosu na globalne ciljeve za najmanje 90 i 95 posto.
Stepen vakcinisane djece takođe uveliko varira u kantonima i gradovima, a u nekim područjima stepen je pao za 40-50 posto.
Ove niske stope dovode stanovništvo u rizik od epidemije. U posljednjoj deceniji došlo je do epidemija malih boginja, zaušanjaka i rubeole dijelom zbog prekida programa imunizacije tokom rata početkom devedesetih, ali i nedostatka volje za vakcinisanjem.
“Sa trenutnim velikim epidemijama maligniteta širom regiona, uključujući i obližnju Italiju, Rumuniju i Srbiju, u BiH su stalna upozorenja na izbijanje epidemije”, kaže doktor Musa.
Imunizacija je besplatna i obavezna u zemlji, ali ne postoji mehanizam za njeno osiguravanje.
Nakon što je analiza situacije u TIP-u završena 2017. godine, zemlja je počela raditi na identifikovanju područja u kojima su potrebna dodatna istraživanja. Trenutno se provode dvije studije.
Prva studija razmatra stavove zdravstvenih radnika prema imunizaciji kako bi, kroz dodatne treninge i učenja, omogućio nova znanja o ovoj tematici. Neki zdravstveni radnici ili nemaju dovoljno znanja o imunizaciji ili se plaše navoda o neželjenim nuspojavama vakcinacije.
Druga studija vrši pregled podataka o pacijentima u centrima primarne zdravstvene zaštite kako bi se identifikovale karakteristike skrbnika koji rade ili ne vakcinišu svoju djecu, kao što su godine, broj djece ili materijalni status.
Kada se ove karakteristike definišu, mogu se razviti strategije imunizacije u cilju poboljšanja pristupa imunizaciji i smanjenja broja nevakcinisane djece.
“Izgradnja povjerenja i razumijevanje zajednice ključni su za reagovanje na neodlučnost na vakcinaciju”, kaže Katrine Bach Habersaat, direktorica odjela za bolesti i imunizaciju Regionalnog uredu za Evropu pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
(klix.ba)