Vršnjačko nasilje sve rjeđe se dešava na ulici, igralištu i u školi jer je uvredljivo i neprihvatljivo ponašanje među dječacima i djevojčicama mahom preseljeno u digitalni svijet što je, tvrde stručnjaci, mnogo poraznije jer se teže može razotkriti, kontrolisati i spriječiti.
Nasilje, bilo fizičko ili verbalno, oduvijek je prisutno među djecom, ali moderno, tehnološko doba dalo mu je potpuno novu dimenziju. Za razliku od udaraca i direktnih uvreda kada žrtva može pobjeći u sigurnu zonu, na internetu agresija dopire do djece bez obzira gdje se nalaze.
Direktor Udruženja “Nova generacija” koje djeci i mladima iz cijele BiH pruža uslugu savjetodavne linije putem “Plavog telefona”, Saša Risojević kaže da su do sredine septembra ove godine zaprimili oko 9.500 poziva i 1.400 javljanja putem onlajn četa, navodeći da je taj broj znatno veći u odnosu na ranije godine.
Prema njegovim riječima, u cijeloj prošloj godini imali su 9.900 poziva, a ako se prijave nastave ovim tempom do kraja decembra očekuju više od 12.000 poziva.
– Veliki broj njih odnosi se na nasilje s tim da je više od 30 odsto tih prijava vezano za vršnjačko nasilje i to mahom u digitalnom okruženju. Nasilje se ranije dešavalo “licem u lice”, međutim sada se najveći broj prijava odnosi na nasilje koje se desilo u sajber prostoru gdje su djeca veoma nezaštićena – priča Risojević i dodaje da je dodatni problem što znatan broj roditelja ne zna kako da zaštiti svoje dijete na internetu.
Direktorka banjalučke osnovne škole “Georgi Stojkov Rakovski” Ivana Ljubojević navodi da roditelji i nastavnici saznaju za oko svega pet odsto slučajeva od ukupnog broja slučajeva nasilja koja se dese u onlajn svijetu.
– Djeca su se uvijek vrijeđala i bila okrutna jedna prema drugima pogotovo u današnje vrijeme kada su okolnosti drugačije i kada ne znamo šta sve rade na društvenim mrežama. Bez prijave učenika škola ne može saznati za nasilje, ne postoji mehanizam da to kontrolišemo – priča Ljubojevićeva i dodaje da je u njenoj školi bilo prijava u vezi s nasiljem na internetu.
Ona smatra da bi roditelji trebalo da prate aktivnosti svoje djece na internetu bez obzira na sva prava i slobodu najmlađih.
– Djeci je zaista na internetu svašta na raspolaganju i često se iznenadimo šta su sve sposobni da urade dok mislimo da su idealni. Među njima je uvijek bilo onih koji su loše odgojeni, a internet im je dodatno omogućio da razviju i ispolje te ružne oblike ponašanja – navela je Ljubojevićeva.
Da je nasilja u direktnom kontaktu manje nego ranije naglašava i predsjednica Aktiva direktora osnovnih škola sa područja Šamca, Modriče, Pelagićeva, Donjih Žabara i Vukosavlja, Zorica Vasiljević.
– Negativna dešavanja u digitalnom svijetu uzimaju sve više maha. To su neke dječije, nazovi, šale, zadirkivanja, a dodatni problem jeste prekomjerna upotreba telefona koji im oduzima najveći dio slobodnog vremena.
Djeca su tu potpuno bez kontrole, ne znaju da žive bez telefona, a roditelji nemaju modele kako da se izbore s tim – naglašava Vasiljevićeva i dodaje da smisao za igru i zabavu kod današnje djece potpuno izostaje.
U instituciji Ombudsmana za djecu RS kažu da je praksa pokazala da subjekti zaštite prepoznaju uglavnom samo slučajeve fizičkog nasilja, dok razni drugi oblici ostaju skriveni i neprijavljeni.
– Apelujemo na subjekte zaštite, djecu i njihove roditelje koliko je važno prepoznati sve oblike nasilja kao i na važnost blagovremenog preduzimanja mjera podrške, budući da nasilje može ostaviti teške fizičke i psihičke posljedice po dijete – rekli su u toj instituciji.
Mentalno zdravlje
Saša Risojević kaže da djeca i mladi broj “Plavog telefona” najčešće okreću zbog problema sa mentalnim zdravljem.
– Više od 30 odsto ukupnih poziva odnosi se na strah, anksioznost, depresiju, teme koje se tiču samopovređivanja, napada panike, što je donekle i očekivano s obzirom čemu su djeca i mladi sve bili izloženi u prethodnom periodu pandemije virusa korona – rekao je Risojević i dodao da najviše poziva dolazi od osoba uzrasta od 14 do 18 godina.