Nedjelja, 22 Decembra, 2024

Užas u Laktašima: Ženu 17 godina porodica držala u zatočeništvu

Foto: N1

Policijska uprava Banje Luke istražuje slučaj zapuštanja žene iz okoline Laktaša, stare oko 40 godina, koja je u veoma lošem psiho-fizičkom stanju primljena u Univerzitetski klinički centar Republike Srpske (UKCRS), nakon što je navodno godinama držana u zatočeništvu od članova svoje porodice.

Žena je, kako prenosi ATV, u UKC primljena 12. septembra ove godine nakon što je porodica pozvala Hitnu pomoć, jer se ona praktično nalazila na samrti.

Ljekari su je zatekli neuhranjenu, u besvjesnom stanju, sa ranama po cijelom tijelu.

– Ljekari su kazali da nikada ništa slično u životu nisu vidjeli… Neoprana godinama, žena je imala kosu do poda, koja je više ličila na limenu ploču nego na kosu. Bila je potpuno zapuštena, zbog čega je sve prijavljeno u PS Laktaši. Policija je postupila po prijavi, a ljekari su se izjasnili da ona na tijelu ima višestruke povrede od ležanja, odnosno dekubituse. Radilo se o dekubitalnim povredama do kosti. Druge povrede nisu mogli da potvrde – kazao je izvor blizak istrazi, piše ATV.

Policija je o svemu obavijestila dežurnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci.

Policijskim službenicima je naloženo da im se dostavi izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama, odnosno da se uzmu izjave od članova porodice i da se, uz ljekarske nalaze, dostave tužilaštvu kako bi se utvrdilo da li u cijelom slučaju ima elemenata nekog krivičnog djela.

– Jedan od braće policiji je izjavio da njegova sestra od 2006. godine nije izlazila iz kuće, što je punih 17 godina. Također je naveo da se za to vrijeme porodica nikome nije obraćala za pomoć. Ni ljekarima, ni nadležnom Centru za socijalni rad, niti bilo kojoj instituciji – otkrio je izvor, piše ATV.

Dodao je da žena nema lične dokumente, navodno je završila samo osnovnu školu i živjela u domaćinstvu sa majkom i dva brata.

N1

Povezane vijesti

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Nepažljivo skraćena pripovijetka u čitankama otvara traume za učenike žrtve porodičnog nasilja

Foto: BIRN BiH

Književno djelo iz 19. vijeka, koje se već 14 godina nalazi u čitanci za sedme razrede osnovnih škola u Federaciji, skraćeno je tako da izostavlja ključne dijelove, čime iskrivljuje ulogu žene u majku koja nasilnom ocu oprašta ubistvo djeteta i ne prikazuje je kao žrtvu nasilja. Stručnjaci smatraju da je vrijeme da se ovaj sadržaj promijeni i prilagodi djeci koja žive u vremenu i društvu opterećenom velikim brojem slučajeva nasilja u porodici.

Popular Articles