Prvi bh. proizvod sa oznakom zaštićenog porijekla livanski sir, proizvodi se duže od 130 godina, no proizvođača je sve je manje.
Prostorije zadruge predviđene za podršku malim proizvođačima, skladištenje i prodaju sira, u koje je uloženo blizu milion maraka, zjape prazne, izvještava Radio Slobodna Evropa.
Iz Udruženja proizvođača autohtonog livanjskog sira Cincar kažu da nemaju podršku države. Podsticaji za mlijeko su znatno veći nego za sir kao gotov proizvod, navodi Jozo Baković, prvi pčovjek Udruženja. Osim toga, zbog spcefičnosti proizvodnje i korištenja sirovog mlijeka, ovaj proizvod za razliku od fabričkog ne može na tržište Evropske unije, tvrdi Baković.
“Došli smo do zida. Ne znamo, dalje ne možemo, a moramo dalje jer mnoga su sredstva tu uložena. Veliki je to projekat, tu je dosta toga napravljeno”. dodao je.
Udruženje Cincar je uz pomoć lokalnih lvasti i međunarodnih donatora pokrenulo projekat zaštite autohtonosti i izvornosti sira. Certifikat im je dodijelila Agencija za bezbjednost hrane BiH 2020. godine. Grad je ustupio prostor, a Češka razvojna agencija finansirala opremanje zgrade zadruge.
“Cilj je, naravno, olakšavanje poslovanja malim, obiteljskim proizvođačima tadicionalnog izvornog livanjskog sira i poboljšanje njihove konkurentnosti, osiguranje prostora u samom gradu Livnu gdje će oni te svoje moći plasirati”, kaže Darko Čondrić, gradonačelnik Livna.
No, umjesto sira na policama zadruge skuplja se prašina. Nakon svečanog otvaranja prostor predviđen za skladištenje, zrenje sira, pakovanje i prodaju ostao je zatvoren.
“Najveći je problem jednostavno, što ljudi odustaju od ovoga”, kaže Irma Burkić iz proizvođača Eco Life.
Zbog komplikovane procedure za registraciju i deklarisanje proizvoda, kontrole proizvodnje i prodaje, te nedovoljne podrške, mali proizvođači često prodaju na crno, a neki su, kaže, Baković digli ruke, prenosi Indikator.