Dubravko Lovrenović promijenio je dotadašnji način gledanja na ključna pitanja bosanske državnosti i pristupio im iz „unutrašnje, bosanske perspektive“
Ključne historiografske teze i svojevrstan summary vlastita znanstvenog mišljenja u medievistici pok. Dubravko Lovrenović iznio je u prigodnom radu „Formiranje srednjovjekovne bosanske države i ugarsko-bosanski odnosi u knjizi ‘Srednjovjekovna Bosna’ Nade Klaić“ te predstavljenom na znanstvenom skupu pod nazivom „Nada Klaić i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije“, održanom 29. i 30. studenog 2013. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Zbornik radova, FF press, Zagreb 2014.)
Sudjelovanjem na pomenutom znanstvenom skupu prof. Lovrenović „nastoji odužiti svoj profesionalni dug uvaženoj profesorici“, čije teze su mu pomogle da se zarana oslobodi zabluda starije historiografije i na tragu profesoričinih „izgradi vlastite teze“, a u promišljanju nekih pitanja (karakter Crkve bosanske, npr.) ode i korak dalje.
Povjesničarka Klaić, smatra historičar Lovrenović, dala je svoj znanstveni doprinos oslobađanju historiografije od „hrvatske i srpske formule“ u prisvajanju srednjovjekovne Bosne, a sam će ukazati i na pretenzije dijela bošnjačke publicistike i historiografije da se upiše na „vlasništvo“ nad Bosnom.
„Bosna je od početka bila bosanska“, pisala je profesorica Klaić, a u činu proglašenja Bosanskog kraljevstva 1377. Tvrtko I. Kotromanić „božjom milošću došao do krune“.
Radilo se, dakle, o aktu potpune samostalnosti bosanskog vladara.
Samo na takvim temeljima mogao je Dubravko Lovrenović, po vlastitu priznanju, promijeniti dotadašnji način gledanja na ključna pitanja bosanske državnosti i pristupiti im iz „unutrašnje, bosanske perspektive“.
Dakle:
1. Bosna je samouspostavljeni i samostalni politički entitet nastao unutar historijski defininiranih parametara ranosrednjovjekovnog društva.
2. U odnosima s Ugarskom Bosna je samostalan i ravnopravan politički subjekt. Nikakvo „historijsko pravo“ ne opravdava posezanje Ugarske za bosanskom krunom, a optužbe za tzv. herezu samo su instrument ideološke i političke diskvalifikacije kako bi se protivnika osvojilo i uništilo.
3. Crkva bosanska autokefalna je crkvena organizacija – jedna od konfesija kršćanstva – na čijem čelu je djed – pravi gospodin episkop Crkve bosanske – koronator prvog bosanskog kralja.
Na tragu znanstvene istine i u stalnom kritičkom propitivanju vlastitih znanstvenih postignuća, Dubravko Lovrenović i na planu (izbora) osobnoga građanskog identiteta ostaje dosljedan bosanstvu. U troetnički „formuliranom“ bosanskohercegovačkom društvu takav izbor nije mogao proći bez profesionalnoga i egzistencijalnog rizika.
Zoran Ljubičić, Prometej.ba