Wednesday, November 20, 2024

U Izbjegličkom centru Salakovac bez problema: Migranti šetaju, komšije ih zovu na trešnje

U Izbjegličkom centru Salakovac, dvadesetak kilometara udaljenom od centra Mostara, sedmi dan nakon smještaja 269 migranata protiče mirno. Lijepo vrijeme i slobodu kretanja mnogi su iskoristili za šetnju po naselju.

Edin Denjo, voditelj Centra u Salakovcu nam kaže kako su svi dobili sve što im je potrebno za normalan život. U posjeti centru danas su bili i iz Evropske komisije, koji su, prema Denjinim riječima, zadovoljni uvjetima koje migranti imaju.

S obzirom na to da se u medijima pojavila informacija da se stanovnici naselja Bijelo Polje, udaljenog čak nekoliko kilometara od Salakovca, ne osjećaju sigurno zbog migranata, pitali smo i Denju da li su opravdani razlozi straha.

– Domaći mještani koji su blizu centra ne žale se. To sam čuo iz medija, ali ne znam zašto bi se žalili, oni su udaljeni. Do mene nisu stigle nikakve pritužbe – kazao je Denjo.

Prvi dan se desilo da je jednog od migranata okrznulo auto, dok je šetao na magistralnom putu, dodaje, ali je prošlo bez posljedica.

– Nijednom nije intervenisala policija. Desilo se da je par njih zakasnilo prvu večer, da nisu poštovali vrijeme ulaska do 22 sata, ali i to je riješeno. Danas ćemo odrediti i predstavnike paviljona koji će voditi evidenciju, tako da ćemo imati pravo stanje – dodaje Denjo.

Svi migranti koji su u Izbjegličkom centru Salakovac imaju pismo namjere, koji im je izdao Odjel za strance i koji vrijedi 15 dana, i slobodu kretanja.

– U tom roku bi svi trebali podnijeti zahtjev za azil da bi mogli dalje da borave ovdje – ističe Denjo.

UNHCR, UNICEF, IOM, Crveni krst,  kao i druge organizacije pružaju im pomoć.

– Kada se pravio plan i raspored Crveni krst se obavezao da će prvih 15 dana preuzeti hranu, tačnije jadan suhi obrok ujutro i dva topla obroka, ručak i večera. Poslije toga IOM preuzima narednih 15 dana – rekao je Denjo.

Naši ljudi, pojedinci, koji su i sami bili izbjeglice, također pružaju nesebičnu pomoć. Jedan od njih je i Ramiz Bijedić. U Drežnici, gdje je bio u izbjeglištvu su njega i porodicu prihvatili raširenih ruku, prisjeća se. Donirao je dječije higijenske potrepštine i robicu, te robu i veš za odrasle.

– Osnovni motiv što sam ovo donio, i još ću, je na prvom mjestu što moja porodica razumije ove ljude, ali također i što sam prije tri godine izgubio unuka od 23 godina, kojeg je ubio maloljetnik, i ovo je za dušu mog rahmetli Đanija – kazao je Bijedić.

Dodaje da je cijela pompa oko migranata stvar politike, s obzirom da je izborna godina.

– Naravno da se među sto ljudi može uvući jedan koji ima zle namjere, ali zato je na onim kojima su ovi ljudi povjereni,  da budno prate stanje – ističe.

Zahida iz ugostiteljskog objekta, koji se nalazi tačno preko puta Izbjegličkog centra, kaže nam kako nije imala niti jedan problem s migrantima.

– Svaki dan sam tu i vjerujte da nema nikakvih problema. Ono što naruče, to i plate. Čitala sam na portalima kako se stanovnici Bijelog Polja ne osjećaju sigurno, to mi je smiješno. Ako se mi koji ovdje živimo ne osjećamo ugroženo, zašto bi oni dole – ističe Zahida, dodavši kako ih komšije često zovnu da uberu trešanja.

Većina migranata u Salakovcu je iz Afganistana ili Pakistana, a ima ih još iz Sirije, Maroka, Alžira… Uglavnom i je cilj stići do zemalja Evropske unije. Ahmet Rahimi iz Afganistana je jedan od njih. Zbog sigurnosne situcije u zemlji krenuo je na ovaj put. Cilj mu je smještiti se u nekoj od zemalja EU te onda povući i porodicu. Krenuo je sam jer nije imao dovoljno novca za sve.  Zadovoljan je jer ima krov nad glavom i hranu, no mnogo je ljudi na jednom mjestu, tvrdi,  ali nada se da se neće dugo zadržati, da će dosegnuti cilj…

(Faktor)

Povezane vijesti

Sud u Salcburgu donio prvu presudu: Korak bliže ka otklanjanju diskriminacije vozača iz BiH

Njihovo prisustvo u EU nije isto kao boravak koji se odnosi na privatne ili turističke svrhe.

U jednoj oblasti smo u vrhu svjetske liste, ali se time ne možemo hvaliti: Umjerena klima postaje ekstremna, a biće samo još gore

Foto: klix.ba

Uzmite samo posljedice ove godine: najtoplija zima u historiji (135 godina hidrometeoroloških mjerenja u BiH), apsolutni rekord za april (14. 4) i 33,3 stepena u Zenici, ljeto sa sva tri mjeseca rekordno topla, suša tokom ljeta i jeseni, potom poplave i najgore od svega 27 žrtava. Svima je jasno da su nekadašnji ekstremi postali nova klimatološka normala.

Popular Articles