U Izbjegličkom centru Salakovac, dvadesetak kilometara udaljenom od centra Mostara, sedmi dan nakon smještaja 269 migranata protiče mirno. Lijepo vrijeme i slobodu kretanja mnogi su iskoristili za šetnju po naselju.
Edin Denjo, voditelj Centra u Salakovcu nam kaže kako su svi dobili sve što im je potrebno za normalan život. U posjeti centru danas su bili i iz Evropske komisije, koji su, prema Denjinim riječima, zadovoljni uvjetima koje migranti imaju.
S obzirom na to da se u medijima pojavila informacija da se stanovnici naselja Bijelo Polje, udaljenog čak nekoliko kilometara od Salakovca, ne osjećaju sigurno zbog migranata, pitali smo i Denju da li su opravdani razlozi straha.
– Domaći mještani koji su blizu centra ne žale se. To sam čuo iz medija, ali ne znam zašto bi se žalili, oni su udaljeni. Do mene nisu stigle nikakve pritužbe – kazao je Denjo.
Prvi dan se desilo da je jednog od migranata okrznulo auto, dok je šetao na magistralnom putu, dodaje, ali je prošlo bez posljedica.
– Nijednom nije intervenisala policija. Desilo se da je par njih zakasnilo prvu večer, da nisu poštovali vrijeme ulaska do 22 sata, ali i to je riješeno. Danas ćemo odrediti i predstavnike paviljona koji će voditi evidenciju, tako da ćemo imati pravo stanje – dodaje Denjo.
Svi migranti koji su u Izbjegličkom centru Salakovac imaju pismo namjere, koji im je izdao Odjel za strance i koji vrijedi 15 dana, i slobodu kretanja.
– U tom roku bi svi trebali podnijeti zahtjev za azil da bi mogli dalje da borave ovdje – ističe Denjo.
UNHCR, UNICEF, IOM, Crveni krst, kao i druge organizacije pružaju im pomoć.
– Kada se pravio plan i raspored Crveni krst se obavezao da će prvih 15 dana preuzeti hranu, tačnije jadan suhi obrok ujutro i dva topla obroka, ručak i večera. Poslije toga IOM preuzima narednih 15 dana – rekao je Denjo.
Naši ljudi, pojedinci, koji su i sami bili izbjeglice, također pružaju nesebičnu pomoć. Jedan od njih je i Ramiz Bijedić. U Drežnici, gdje je bio u izbjeglištvu su njega i porodicu prihvatili raširenih ruku, prisjeća se. Donirao je dječije higijenske potrepštine i robicu, te robu i veš za odrasle.
– Osnovni motiv što sam ovo donio, i još ću, je na prvom mjestu što moja porodica razumije ove ljude, ali također i što sam prije tri godine izgubio unuka od 23 godina, kojeg je ubio maloljetnik, i ovo je za dušu mog rahmetli Đanija – kazao je Bijedić.
Dodaje da je cijela pompa oko migranata stvar politike, s obzirom da je izborna godina.
– Naravno da se među sto ljudi može uvući jedan koji ima zle namjere, ali zato je na onim kojima su ovi ljudi povjereni, da budno prate stanje – ističe.
Zahida iz ugostiteljskog objekta, koji se nalazi tačno preko puta Izbjegličkog centra, kaže nam kako nije imala niti jedan problem s migrantima.
– Svaki dan sam tu i vjerujte da nema nikakvih problema. Ono što naruče, to i plate. Čitala sam na portalima kako se stanovnici Bijelog Polja ne osjećaju sigurno, to mi je smiješno. Ako se mi koji ovdje živimo ne osjećamo ugroženo, zašto bi oni dole – ističe Zahida, dodavši kako ih komšije često zovnu da uberu trešanja.
Većina migranata u Salakovcu je iz Afganistana ili Pakistana, a ima ih još iz Sirije, Maroka, Alžira… Uglavnom i je cilj stići do zemalja Evropske unije. Ahmet Rahimi iz Afganistana je jedan od njih. Zbog sigurnosne situcije u zemlji krenuo je na ovaj put. Cilj mu je smještiti se u nekoj od zemalja EU te onda povući i porodicu. Krenuo je sam jer nije imao dovoljno novca za sve. Zadovoljan je jer ima krov nad glavom i hranu, no mnogo je ljudi na jednom mjestu, tvrdi, ali nada se da se neće dugo zadržati, da će dosegnuti cilj…
(Faktor)