Wednesday, November 20, 2024

Turska policija rastjerala marš protiv nasilja nad ženama

Turska policija u nedjelju je rastjerala prosvjed protiv nasilja nad ženama, koristeći pritom i suzavac, prenose sudionici, svjedoci i turski mediji.

Policija je prvo tražila od žena da prekinu marš koji se održao na glavnoj istanbulskoj ulici Istiklal povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, prenose izvještaji. Suzavac je potom korišten u izoliranim slučajevima.

Videosnimke prikazuju prosvjednice kako uzvikuju: “Nećemo biti tiho, ne bojimo se, nećemo se pokoriti”. Nosile su i natpise koji su uključivali sliku Ozgecan Aslan, turske studentice koja je ubijena dok se 2015. opirala silovanju.

Nasilje nad ženama raširen je problem u turskom društvu. Ranije ovog mjeseca poznata turska pjevačica Sila Gencoglu potresla je javnost kad je otkrila da ju je pretukao njezin bivši partner. Pjevačica je time ohrabrila i druge žene da progovore o nasilju.

Prema podacima turske platforme za prava žena “Zaustavit ćemo femicid”, samo ove godine u toj je državi ubijeno više od 300 žena.

(Agencije)

Povezane vijesti

NASILJE NAD ŽENAMA: Tromi sistem ohrabruje nasilnike

Foto: interview.ba

Kada prijave nasilje i odluče se na pravni postupak u kojem moraju svjedočiti o preživljenom višegodišnjem psihičkom i fizičkom zlostavljanju, žrtve se suoče sa tromim, nefunkcionalnim sistemom.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles