U stambenom objektu u ulici Ranka Šipke u Banjaluci jedna šumska sova dospjela je u dimnjak, ”pod nerazjašnjenim okolnostima”, ali je spretnom intervencijom stanara i ornitologa spašena i puštena u svoje prirodno stanište.
Aleksa Aleksić, Banjalučanin koji živi na pomenutoj adresi, u par navrata je u dimnjaku čuo nejasno lupanje, pa je zajedno sa ukućanima otvorio dio predviđen za čišćenje dimnjaka i baš tu zatekao neobičnu pticu.
Kako je napisao ornitolog Draško Adamović, koji je po pozivu došao na lice mjesta, utvrdili su da se radi o šumskoj sovi koja ima status stalno zaštićene vrste u Republici Srpskoj.
“Sova je, zbog višednevnog boravka u prostoru bez hrane, zatečena dehidrirana, izgladnjela, ugruvana i sa blažim povredama zbog čega smo je preuzeli na njegovanje. Nakon sanacije rane, te višednevnog ručnog prihranjivanja miševima i pilećim mesom, ptica je postigla optimalnu težinu, pokazala letnu sposobnost i sve reflekse neophodne za opstanak u prirodi, te smo je sinoć pustili u okolinu oblasti gdje je pronađena”, kaže Adamović.
Ornitolozi objašnjavaju da su idealna staništa šumskih sova četinarske i mješovite bjelogorične i crnogorične šume u čijim šupljinama se gnijezde. Ipak, ne zaziru ni od ljudskih naselja pa se mogu sresti u napuštenim ambarima i tavanima zgrada. U gradove ih ”mame” divlje deponije jer smeće pogoduje razvoju glodara koje sove tradicionalno love pa su veoma značajne jer suzbijaju štetočine. Parovi sova život provode u monogamnoj vezi.
“Kako je ova jedinka dospjela na dno dimnjaka višespratne stambene zgrade, ne znamo, ali je bilo sličnih slučajeva. U nekim napuštenim plitkim dimnjacima su uspijevale othranjivati mlade, a u ovom slučaju je moglo doći i do pokušavanja bijega u potencijalni zaklon od drugih ptica koje su je zatekle na svojoj teritoriji. Takvo ponašanje tjeranja predatora ispoljavaju jata sivih vrana, svraka, kreja, gavrana, gačaca i sl”, navode ornitolozi.
Slučaj ”sove iz dimnjaka” je jedinstven slučaj jer se radi o prvoj puštenoj, prethodno prstenovanoj, šumskoj sovi u BiH, pa se naši naučnici nadaju da će se ovakvim koracima približiti savremenim trendovima obilježavanja, praćenja stanja i kretanja populacija ptica koji se sprovode na međunarodnom nivou.
“Ptica je obilježena prstenom koji nosi oznaku i broj prstenovčke centrale iz Srbije jer naša, nažalost, još nije formirana. Treba imati u vidu da briga o divljim životinjama traži stručan pristup, adekvatnu infrastrukturu smještaja, odgovarajuću hranu i mnogo drugih uslova koje DIZB (Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta) obezbjeđuje samostalno i zahvaljujući entuzijazmu volontera. Apelujemo nadležnim organima za podršku i pomoć u očuvanju životne sredine i divljih životinja kojima je potrebna pomoć i njega, te se nadamo konačnom formiranju tima i centra za takvu namjenu”, poručuje ornitolog Draško Adamović.
Prema istraživanju Društvu za istraživanje i zaštitu biodiverzita u Banjaluci živi čak 85 vrsta ptica.
(mondo.ba)