Foto: vijesti.ba
S obzirom na posljednje objave medija koji su prenijeli izjavu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, izjavljenu na press konferenciji 9.10.2024., a nakon održanog ročišta u Sudu BiH, kojom se neistinitim tvrdnjama pokušava direktno inkriminisati sudija ovog Suda, Sena Uzunović, Sud BiH nalazi za opravdano objaviti demanti na izjave sa navedene press konferencije.
Naime, obraćajući se na press konferenciji, predsjednik Republike Srpske, između ostalog, izjavio je i sljedeće „(…) U Konjicu je ubijena jedna porodica Golubović, sinovi Petar i Pavle od osam i devet godina. Onda su se pojavili Senini saborci koji su izveli tu porodicu, ubili oca, majku i starijeg brata. Mlađi brat je ranjen otišao do policajaca da to prijavi. Ti muslimani, policajci, su to dijete odveli ponovo kod egzekutora. Sena Uzunović nije ništa učinila u tom slučaju”.
Prije svega, Sud smatra da navedena izjava predstavlja direktan napad na ugled, čast i profesionalnu karijeru sutkinje Sene Uzunović, jer je ista netačna, neutemeljena, bazirana na ličnom mišljenju pojedinca i istom se zanemaruju ranije utvrđene činjenice. Naime, tokom ratnih dešavanja u BiH, nadležnost za ratne zločine nad civilima bila je na osnovnim tužilaštvima i sudovima. U vrijeme počinjenja pomenutog zločina, sutkinja Sena Uzunović obavljala je dužnost sudije Okružnog vojnog suda Mostar – Odjeljenje u Konjicu, koji nije imao nadležnost za suđenje u ovim predmetima. Navedeni monstruozni zločin koji je predsjednik RS-a pomenuo u svojoj izjavi, počinili su pripadnici policije, Policijske stanice Konjic, a za šta su preživjeli izvršioci pravomoćno i osuđeni.
Nastavno na prethodno, na istoj press konferenciji Predsjednik RS-a izjavio je i: „(…) da je jasno šta Sena Uzunović, nakon ovog čina, misli o zločinima nad Srbima i Republici Srpskoj.”
Podsjećanja radi, u predmetu Hazim Delić i drugi, tokom 1994. godine, sudija Sena Uzunović vodila je istragu za ubistva po prijedlogu Okružnog vojnog Tužilaštva, koja istraga je rezultirala prikupljanjem dokaza za zločine počinjenje u logoru Čelebići, prema pripadnicima srpskog naroda. Po okončanju istrage, predmet je dostavljen Haškom tribunalu, koji je u konačnici donio osuđujuću presudu za počinioce, a nevedena presuda predstavlja prvu presudu za zločine počinjene nad pripadnicima srpskog naroda.