Neformalno udruženje nezaposlenih doktora medicine uputilo je otvoreno pismo potpredsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske Nenadu Stevandiću sa porukom: Idite Vi u Njemačku!
Iz Udruženja poručuju da će od Ambasade Njemačke kolektivno zatražiti azil u slučaju daljeg zanemarivanja njihovog političkog problema ili izostanka političke volje.
“Ne isključujemo ni radikalne vidove borbe za pravo na opstanak, pravo na život u rodnoj zemlji.”
Otvoreno pismo prenosimo u cjelini:
Poštovani kolega Stevandiću,
S velikim iznenađenjem i nevjericom smo primili Vašu izjavu da su i „mladi krivi zato što odlaze iz Republike Srpske, umjesto da ponude rješenja“.
Zbog toga želimo da se obratimo javnosti i odbacimo kao netačnu, nadamo se ne i zlonamjernu, takvu tvrdnju.
Kao prvo, čemu institucije i bezobrazno dobro plaćeni političari u ovoj zemlji ako će građani nuditi rješenja? Nas ne interesuje na koji način ćete pronaći rješenja. Onaj ko nije sposoban da nađe rješenja, neka odstupi i prepusti onima koji to mogu. Sve zemlje u okruženju, pa i Srbija i FBiH pronalaze rješenja za ovaj problem, samo Republike Srpska ne.
Drugo, iznenađeni smo Vašom konstatacijom, jer smo u direktnim razgovorima s Vama, ali i ministrom zdravlja i predstavnicima klubova poslanika svih parlamentarnih stranaka iznijeli problem, ali i ponudili rješenja. Sve je bila slatka priča, Vi i kolege puni razumijevanja za naš status, ali je sve stalo na tome. Nakon svega ostaje gorak utisak da ste nas zloupotrebili za ličnu političku promociju i vrbovanje čestitih ljudi iz naših redova u Vašu političku partiju.
Iako smo slali brojne dopise u kabinet Predsjednika Republike Srpske, nikad nismo dobili nijedan odgovor. Gospođa premijerka je pred novinarima izjavila da je pitanje dana kada će primiti našu delegaciju, ali prošli su mjeseci, skoro godina, što nam je jasna poruka da najodgovornije u Srpskoj i ne interesujemo.
Prema našem razmišljanju, najbolje rješenje bi bilo da sve one političare koje dvadeset i nešto godina gledamo na političkoj sceni Republike Srpske pošaljemo u Njemačku, a da mladi ljudi ostanu u ovoj zemlji, iako smo svjesni da je to utopija. Spremni smo mi da Vam predlažemo svaki dan nova rješenja za ostanak najobrazovanijih mladih ljudi u ovoj zemlji. Rješenja je mnogo, ali da li ima i volje da se interes društva u cjelini stavi ispred interesa pojedinaca i parkotratskog sistema?
Znamo mi da novca nema dovoljno ni da se isplate ni ona mizerna primanja kolegama koji su zaposleni, da se protivzakonito isplaćuju plate bez doprinosa, pa predlažemo pravedniju preraspodjelu skromnih sredstava kojima Srpska raspolaže. Znamo da su bolnice i domovi zdravlja „zatrpani“ nemedicinskim kadrom, pa nudimo rješenje da im političke partije uplaćuju plate i doprinose, jer oni su partijama koje ih zaposliše dragocjeni, a zdravstvu od male koristi. Za svaka dva nemedicinara da se zaposli po jedan doktor medicine.
Predlažemo i da se smanji broj (nikome potrebnih) zaposlenih u državnim institucijama, fondovima i opštinskim administracijama, a da se tako ušteđenim novcem plate građanima veoma potrebni zdravstveni radnici. Predlažemo da se ukinu dvostruka primanja političarima zaposlenim u javnim institucijama i novac preusmjeri u zdravstvo.
Da se umjesto sportskih audija ministrima kupi zavojni materijal i osnovna sredstva za rad bolnicama. Oslobodite Elektoprivredu Republike Srpske, Šume Srpske i Pošte Srpske onih koji su vašim strankama donosili 100+ glasova u zamjenu za posao, zbrinite ih u strankama, a dobit tih visokoprofitabilnih preduzeća usmjerite u zdravstvo. Rješenje je i da ministar ukine moratorij na zapošljavanje doktora medicine. Možda je jedno od rješenja i da FZO prebacimo na trezor.
Imate sada poziciju u Narodnoj skupštini Republike Srpske i u UKC-u, pa je pitanje samo volje i hrabrosti da to učinite. Imate bitan uticaj i na Fond zdravstvenog osiguranja, pa Vas molimo da zaustavite projekat kupovine informacionog sistema za 23,2 miliona KM, da se za tu namjenu izdvoji 4-5 miliona KM, a s preostalih 18 miliona maraka možete zaposliti sve nezaposlene doktore i plaćati im bruto plate čak pet godina. Ili nam jasno i glasno recite da je interes grupice onih koji se „ugrađuju“ u milionske poslove ispred interesa građana, jer je isti projekat Ministarstvo zdravlja Srbije platilo 3 miliona evra, prema riječima ministra Lončara.
Jedan helikopter koji Srpska ovih dana nabavlja za potrebe prevoza političara, pa i pacijenata, vrijedi više nego plate svih nezaposlenih doktora medicine u dvogodišnjem periodu. Nije nam jasno ni kako Srpska ima 100 miliona evra za rekonstrukciju Univerzitetsko-klinučkog entra Republike Srpske, a nema 2 miliona evra da zaposli mlade doktore i spriječi njihov odlazak u Njemačku, čime nam se šalje poruka da je beton mnogo vrijedniji od najvažnijeg resursa – čovjeka.
Iz navedenog je jasno da novca ima, samo smo mi „zadnja rupa na svirali“, pa se tako ćutanjem posmatra tragična činjenica da odlaze gotovi proizvodi – doktori opšte medicine i specijalisti, a da većina kolega uči njemački jezik.
Prećutkuje se da nam odlaze najbolje medicinske sestre i tehničari, a da na njihova mjesta dolaze prekvalifikovani radnici s diplomama „večernjih škola“. Kuda to ide zdravstvo Republike Srpske? Da li ćemo uvoziti medicinske radnike iz Rumunije, Bugarske i Sudana i plaćati ih više nego one koji danas odlaze iz ove zemlje kada na red u pristupnim pregovorima sa EU dođe poglavlje o zdravstvu? Zašto ne obzanimo građanima Srpsku da će teret propasti zdravstvenog sistema prelaziti na njihova leđa, da će u budućnosti moći da se liječi samo onaj ko ima novac?
Na kraju želimo samo javnosti da poručimo da ne želimo da nas posmatraju kroz prizmu manje grupe korumpiranih i kompromitovanih zdravstvenih radnika, kao sebične pohlepnike koji svoj problem stavljaju ispred problema zajednice.
Da nam je samo novac motiv i da se ne borimo da ostanemo u Srpskoj i liječimo naš narod, ne bismo pristajali da radimo kao konobari, magacioneri, trgovci, čistačice, bejbi siterke, nastavnici, ne bismo mjesecima radili volonterski, potpuno besplatno liječili socijalno najugroženije u humanitarnim ambulantama, sve u želji da ostanemo i opstanemo na ovim prostorima.
Bez obzira na maćehinski odnos nosilaca javnih funkcija, mi se nećemo predati, borićemo se do kraja, a ne isključujemo ni radikalnije mjere, jer suviše dugo čekamo i nemamo šta da izgubimo. Kao intelektualci ćemo ipak sve učiniti da sačuvamo dostojanstvo.
S poštovanjem
Udruženje nezaposlenih doktora medicine
(BN televizija)