Stanari Doma “Rada Vranješević” sami ulaze u neizvjesni svijet odraslih

BANJALUKA – Već mi se javlja nesigurnost šta nakon fakulteta, jer niko vam ne može garantovati posao. Štićenici očekuju puno od Doma, ovdje stvarno urade sve što mogu. Bilo je situacija da Dom nađe posao štićenicima po izlasku, ali neki to ne iskoriste, te iznevjere povjerenje ustanove, kazao je Neven Mišković, dvadesettrogodišnji student fizioterapije i štićenik Doma “Rada Vranješević” u Banjaluci.

Mišković, iako marljiv student, pita se šta će biti s njim nakon izlaska iz Doma, u kojem je proveo dosadašnji život, a ta nesigurnost prati svu djecu i mlade ljude koji nemaju roditeljsku zaštitu.

“U Domu sam od drugog mjeseca života. Oca nikada nisam upoznao, a majka je psihički bolesnik. Sada studiram fizioterapiju i radnu terapiju na ‘Apeironu’, čiji sam stipendista. Trenutno sam na praksi u Zavodu ‘Dr Miroslav Zotović’, gdje su me veoma lijepo primili”, ispričao je Mišković za “Nezavisne”.

Dodaje da je bilo mnogo djece njegove generacije u Domu, njih 50, i da je samo on nastavio školovanje nakon srednje škole.

“Bilo je mnogo djece koja su imala bolje ocjene od mene u srednjoj, ali nisu bili uporni. Jedna od mojih najboljih osobina je što sam jako uporan”, govori Mišković.

Dodaje da ni Centar za socijalni rad ne može puno da uradi te da treba zakon prilagoditi, da se ovim mladim ljudima pomogne, da imaju zaposlenje.

“Volio bih, naravno, da nađem posao u struci, a najviše želim da kroz svoj rad pomažem djeci”, rekao je Mišković.

Mladim ljudima u Domu poručuje da vrijedno uče i da budu druželjubivi, jer poznavanje velikog broja ljudi je bogatstvo.

Štićenici u Domu “Rada Vranješević” mogu boraviti do 26. godine ukoliko se redovno školuju, a ako ne studiraju Dom napuštaju kada postanu punoljetni.

Ovi mladi ljudi su nerijetko prepušteni sami sebi, bez porodice, srodnika, posla i mjesta za stanovanje započinju samostalni život.

U Domu kažu da su veoma ponosni na svoje studente i sve štićenike, ali da ne postoji rješenje kojim bi se ovim mladim ljudima zagarantovalo zaposlenje.

Oni koji ne nastave školovanje od punoljetstva se uglavnom bore iz dana u dan da nađu i zadrže posao, kao i krov nad glavom.

Jedan od njih je i Đorđe Krčmar (23), koji je u Domu boravio od 2008. do 2013. godine.

Krčmar kaže da je nakon izlaska iz Doma živio kod djeda, ali da je sam nakon što je djed umro prije dvije godine.

“Kada su mediji prije par godina pisali u kakvoj sam situaciji dobio sam posao u jednoj firmi, ali sam, zbog svoje greške, nakon nekoliko mjeseci dobio otkaz. Od tada nemam posla, a sada ni krov nad glavom”, kazao je Krčmar, koji ponovo traži zaposlenje.

U Centru za socijalni rad kažu da bivši štićenici najčešće traže podršku u vidu zaposlenja ili novčane podrške, njima se pruži jednokratna novčana pomoć ili produžavanja prava na smještaj u ustanovama socijalne zaštite.

Unija poslodavaca nudi podršku

Dragutin Škrebić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, kaže da im dosad nijedan štićenik nije zatražio pomoć prilikom zapošljavanja, ali ako se javi da će mu izaći u susret.

“Svi bivši štićenici kojima je potrebna naša pomoć slobodno mogu da se jave Uniji poslodavaca RS i mi smo radi da napravimo spiskove u skladu s tim koje znanje i vještine oni posjeduju i gdje žive”, rekao je Škrebić za “Nezavisne”.

Dodaje da bi nakon pravljenja spiska poslodavcima preporučili ove mlade ljude te da je siguran da bi im oni izašli u susret i dali zaposlenje.

Anja Matarugić, Nezavisne