Mnoge su stvari zvaničnici Srpske obećavali, ili najavljivali, kao već “gotov posao” u 2018. godini, ali je godina prošla, a obećanja nisu ispunjena.
Spisak neispunjenih obećanja je podugačak, ali tri se posebno ističu, jer se radi o procesima koji su započeti još 2017. godine. Rješenja su više puta najavljivana, pa prolongirana.
Registar na čekanju
Nakon duge kampanje stručnjaka i boraca za dečja prava, te pritiska javnosti, koji je trajao tokom 2017, u martu prošle godine konačno je usvojen Zakon o posebnom registru lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece.
Ovim zakonom propisano je ustrojavanje takozvanog “registra pedofila”, koji ne bi bio javan, ali bi bio dostupan nadležnim službama, a škole, vrtići, sportski klubovi, organizacije mladih i svi oni koji se na neki način bave djecom bili bi obavezni da prilikom zapošljavanja nastavnika, trenera i drugih profesionaaca koji rade s djecom i mladima, traže provjeru da li se potencijalni zaposlenik nalazi na toj evidenciji. Na ovaj način bi, kako je zamislio zakonodavac, bilo spriječeno da osuđivani pedofili dođu u kontakt sa djecom prilikom obavljanja posla.
Usvajanje zakona je pozdravljeno, ali taj je zakon u Službenom glasniku RS objavljen sredinom aprila, pa je na snagu stupio tek krajem tog mjeseca.
Zakonom je ostavljen rok od šest mjeseci da MUP RS ustroji evidenciju, koja bi trebalo da spriječi zapošljavanje osuđenih pedofila u školama i drugim ustanovama gdje bi radili s djecom. Po toj računici registar je trebalo da bude u upotrebi od novembra prošle godine, ali to se nije desilo. Javnost do sada nije dobila odgovor zašto registar kasni.
Milioni na pola puta
Prije 13 mjeseci, 7. decembra 2017, Svjetska banka je odobrila kredit od 51,3 miliona evra, ili oko 100 miliona KM za restrukturiranje Željeznica RS, ili u prevodu – rješavanje dugova najvećeg gubitaša u Srpskoj i veliko spremanje u ovom preduzeću.
Tada je izgledalo da je stvar riješena i da će milioni stići, kako je najavljivano, već na proljeće.
Emanuel Salinas, Šef kancelarije Svjetske banke za BiH, početkom prošle godine je za Srpskainfo rekao da brzina realizacije kredita zavisi od efikasnosti institucija zemlje kojoj je zajam odobren.
– Neke zemlje sve formalnosti obave za tri mjeseca, nekima je potrebno i devet mjeseci za to – rekao je tada Salinas.
E pa, BiH je oborila sve rekorde, jer je prva tranša kredita stigla tek krajem novembra, skoro godinu dana nakon potpisa u Vašingtonu. Tada je najavljeno da će druga tranša stići u decembru, ali se taj novac još čeka.
Na račun ŽRS je stiglo tek nešto više od polovine novca, svega 26,5 miliona evra, kojima su izmireni dugovi za poreze i doprinose i i isplaćene zaostale zarade radnicima, koji i danas rade na Željeznici. Penzioneri i bivši radnici još čekaju svoj novac, a na čekanju je i famozno restrukturiranje ŽRS.
Šta će na kraju biti sa Željezicama RS, još je neizvjesno. Jasno je jedino da će onih 100 miliona KM, s početka ove priče, vraćati građani RS, i to u naredne 32 godine.
Čeka li se “pravi” kupac?
Kada je u maju 2017. u Narodnoj skupštini RS propao pokušaj prodaje Rudnika željezne rude “Ljubija”, jer su poslanici DNS-a, jedne od vladajućih partija, glasala protiv prijedloga Vlade RS, a Vlada krajem 2017. uzvratila udarac odlukom o skidanju “Ljubije” sa liste strateških preduzeća, činilo se da je slučaj “Ljubija” riješen.
Na to su ukazivale i kasnije odluke: Vlada RS je odobrila prodaju 64,99 odsto akcija RŽR na berzi, a prodaja je zakazana za 17. decembar. I kad je izgledalo da je sve gotovo, prodaja je prolongirana za 30. januar 2019, kako je saopšteno, na zahtjev “zainteresovanih strana” koje su tražile dodatno vrijeme da pripreme dokumentaciju.
U medijima se spekulisalo da je “zainteresovana strana” ustvari “Israeli Investment Group”, kompanija kojoj je paket akcija trebalo da bude prodat još u maju 2017. godine, ali je Narodna skupština RS to odbila.
U međuvremenu, Konfederacija sindikata RS je najavila tužbu Ustavnom sudu RS, jer sindikalci sumnjaju u ustavnost i zakonitost odluka vlade RS u vezi sa privatizacijom „Ljubije“.
Stanovnici prijedorske regije zabrinuto iščekuju rasplet i tvrde da im se loše piše ako “Ljubiju” kupi neko ko nije zainteresovan da se bavi rudarstvom, jer od sudbine rudnika zavisi na stotine radnih mjesta, ne samo rudara, nego i zaposlenih u kooperanatskim firmama, pa i željezničara, pošto je prevoz prijedorske rude glavni posao za Željeznice RS.
Od tri prijedorska rudnika, u kojima su prije rata rudu iskopavali radnici RŽR “Ljubija”, aktivan je samo jedan, onaj u Omarskoj, gdje danas rudari Arselor Mital Prijedor, džoint venčer firma, osnovana 2004. godine, u kojoj RŽR “Ljubija” ima 49 odsto kapitala.
(Srpskainfo)