Iako se u godinama nakon rata pričalo o tome gdje su završile silne donacije, odgovora nema ni nakon poplava ni od onih kojima su podaci dostavljeni - Tužilaštva BiH
O malverzaciji sa donacijama priča se od kraja rata, ali nekih konkretnih poteza pravosudnih organa nije bilo do nedavne akcije Farmer, u kojoj su uhapšeni bivši ministar u Vladi FBiH Desnica Radivojević i još osam osoba. Radivojević je osumnjičen da je kao zamjenik premijera na nezakonit način dobio jedan od traktora koji su 2014. godine u BiH stigli iz Kine kao donacija.
Korumpirana kasta
Nažalost, ovo nije usamljen slučaj u našoj zemlji, ali je svakako jedan od rijetkih u kojem je došlo do istrage. Koliko je inostranog novca od kraja rata do danas ušlo u BiH, niko ne zna, kao ni koliko je tog novca završilo u privatnim džepovima.
Iako je izvještaj Istražne komisije Parlamenta BiH za kontrolu trošenja donacija upućen u Tužilaštvo BiH još u januaru 2010. godine, istrage o zloupotrebama nikad nije bilo.
Trošenje donacija ispitivala je još jedna komisija, čiji je rad prekinut 2005, a tada je utvrđeno da je u BiH stiglo 17 milijardi maraka donacija, za koje se ne zna kako su potrošene.
Veliki broj donacija dobili smo i nakon poplava 2014, a te godine i bivši ambasador Japana u BiH Hideo Jamazaki održao je lekciju bh. političarima, poručivši im da su “korumpirana i bezobzirna kasta koja vodi računa samo o vlastitim interesima, oglušujući se o potrebe siromašnih”.
Iste godine na malverzacije sa donacijama upozoravali su i iz Transparency Internationala BiH, ali se niko nije obazirao. Ukazivali su i na slučaj u Doboju, gdje su članovi jednog udruženja bili zaduženi za raspodjelu sredstava. I raspodijelili su ih, ali između sebe. I građani na terenu su te godine ukazivali na brojne zloupotrebe. Uzalud. Sve je rezultiralo time da su pomoć dobili pojedini privrednici koji, čak, nisu ni bili oštećeni u poplavama, dok su oni koji su ispunjavali uslove ostali kratkih rukava.
- Ne zna se koliko je ukupno sredstava stiglo, da ne uzimamo u obzir dio nakon rata do 2010. godine, kada su se uzimale donacije za obnovu kuće i kada su bile brojne komisije koje su trebale da procijene iznose i načine raspolaganja tih sredstava i da utvrde odgovornost, što na kraju nije dalo rezultate. Ništa nismo naučili, već se nastavila praksa kada su bile poplave, kaže Ivana Korajlić iz TIBiH.
Smatra da je ključno uspostaviti transparentan mehanizam i da bi svaka institucija u realnom vremenu na svom sajtu trebala izbaciti kome se izdvajaju sredstva, koliko i prema kojim kriterijima.
- To je jedini način da se stane ukraj praksi da se ta sredstva dodjeljuju stranačkim kolegama i ostalima koji su povezani s njima, smatra ona.
Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, kaže da su oni radili i monitoring utrošenih sredstava. Ukazali su na to da se novac za povratnike troši u druge namjene, ali to nije imalo nikakvog odjeka.
- To je bio ogroman projekat, koji je ukazivao na svaku marku koja je trebala da se uloži onima za koje je i namijenjena. Bilo je tu dosta nenamjenskog trošenja, zloupotreba, kaže Zukić, naglašavajući da su takvu vrstu monitoringa trebale raditi institucije, a ne nevladina organizacija.
Napravili su i film o tome, a zadnji primjer je bio Grad Mostar, gdje su se, od novca koji je iz donatorske konferencije trebao da se uloži u izgradnju stambenih objekata za raseljene osobe, pravili drugi objekti. Za to nikada niko nije odgovarao.
Edin Ramić, federalni ministar za raseljene osobe i izbjeglice, tvrdi da međunarodne humanitarne organizacije imaju kriterije prema kojima djeluju i da resorno ministarstvo nema uticaja na vrstu odabira krajnjih korisnika. Inače, ministar Ramić je 2016. bio poznat po aferi bolesne junice, kada su za povratak srebreničkim farmerima donirane bolesne junice koje su korisnici donacije morali platiti 30 posto. Neki od povratnika su ga svojevremeno optuživali da zloupotrebljava sredstva koja su namijenjena njima.
- Suštinski je problem da mi sve ove godine, od rata pa do danas, nismo uradili jedinstveni registar svih oblika pomoći koju su ljudi dobili od države. To se može napraviti ako volja postoji, ali, nažalost, te volje nema, smatra Ramić.
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a ističu da do danas nije utvrđeno da je bilo zloupotreba u ovom entitetu. Isti odgovor nam daje i Vladimir Usorac, predsjednik poljoprivrednih proizvođača i mljekara RS-a.
- Nigdje nema bolje kontrole nego što smo mi proizvođači sami. Nažalost ili nasreću, u RS-u je bilo jako malo donacija i one su uglavnom iskontrolisane, kaže Usorac i dodaje kako je od kolega iz Federacije imao puno pritužbi da je bilo zloupotreba sa donacijama i podsticajima.
Jedan od velikih donatora u BiH je i Kraljevina Švedska. Godišnji budžet podrške našoj zemlji je oko 17 miliona eura, a ambasador Švedske u BiH Anders Hagelberg otkriva nam da imaju određene naznake da bi moglo doći do malog povećanja ovih sredstava.
- Trenutno imamo 55 projekata i moram istaći da smo generalno veoma zadovoljni njihovim provođenjem. Međutim, to ne bih mogao reći za projekat izgradnje sistema za tretman otpadnih voda u Mostaru. Što se tiče samog projekta, veoma smo razočarani, jer ovdje se u svakom slučaju radi o novcu kojeg su izdvojili švedski poreski obveznici sa veoma jasnim ciljem. Zamoljeni smo da izdvojimo finansijska sredstva za ovaj projekat, s ciljem da se poboljša okolišna situacija u gradu i širem području Mostara, tvrdi Hagelberg.
Uloženi novac
Ambasador ne želi špekulisati o tome šta će se dogoditi ukoliko se projekat ne provede uskoro, navodeći da na ovom pitanju treba da rade međunarodne finansijske institucije kao što su Svjetska banka, koja je odgovorna za jedan segment projekta i Evropska investicijska banka, koja vodi njegov drugi dio.
- Mislim da upravo moramo imati rješenje za ovaj problem, jer uskoro to više neće biti pitanje o kojem će se razgovarati samo unutar BiH. Ovdje se radi o uloženom novcu švedskih poreskih obveznika i moglo bi doći do reakcija u vezi sa neprovođenjem i u Švedskoj. Kada se radi o ulaganju švedskih poreskih obveznika, zaista dajem sve što mogu da zaštitim švedske interese. Na kraju krajeva, sa predstavnicima vlasti na svim nivoima u BiH sam razgovarao, nastojeći da dođemo do rješenja, kaže Hagelberg.
Na pitanje da li su zadovoljni provođenjem ostalih projekata, odgovara: “Radi se o rangiranju načina provođenja projekata. Neki se provode veoma dobro, dok u provođenju nekih izražavamo određene zabrinutosti. Najviše smo zabrinuti za projekat u Mostaru, jer nemamo nikakve naznake od odgovornih kada bi moglo doći do rješenja. Međutim, to ne znači da se ostala 54 projekta provode savršeno dobro. Postoji još jedan projekat koji se provodi sa zakašnjenjem, međutim, postoje naznake da će doći do njegovog završetka čim se oformi Vijeće ministara, tvrdi Hagelberg.
Nije želio precizirati kojim je projektom još zabrinut.
(Oslobođenje)
