Žrtve pedofilije unutar Srpske pravoslavne crkve pozivaju ovu instituciju na odgovornost pred Visokim sudom u Londonu.
Marija i njene drugarice pjevale su u crkvenom horu i često pomagale seoskom svešteniku oko službe i svakodnevnih obaveza.
Imala je 12 godina kada je primjetila da se sveštenik prema njoj ponaša “neprimjereno”.
“Sve češće je počeo da me mazi, pokušavao da me zadrži u crkvi, postavljao pitanja koja su neprikladna i za mene i za njega. Da bi na kraju uradio to što je uradio”, prisjeća se ona.
Zbog krivičnog djela obljube nad djetetom pomenuti sveštenik osuđen je na pet godina zatvora pred jednim od sudova u Srbiji.
Marija danas ima 19 godina i jedna je od šest građana Srbije i Bosne i Hercegovine koji tužili Srpsku pravoslavnu crkvu zbog pedofilije pred Visokim sudom u Londonu.
“SPC nije stvorila mehanizam da zaštiti mlade i sve one ljude prema kojima su sveštenici bili nasilni i maltretirali ih”, objašnjava predmet tužbe za BBC na srpskom advokat tužitelja Mladen Kesar.
Dok se čeka odluka suda da li će prihvatiti slučaj, Srpska pravoslavna crkva se za sada ne izjašnjava povodom ove tužbe.
Na pitanja BBC-ja na srpskom za komentar povodom ovog slučaja iz Srpske pravoslavne crkve nisu odgovorili do objavljivanja ovog teksta.
Britanski sudovi mogu da prihvate tužbe iako tužitelji dolaze van bitanskog područja, pod uslovom da se pokaže veza sa Velikom Britanijom – u ovom slučaju to bi bio ogranak SPC u Britaniji kojim, prema ustavu srpske crkve, upravlja Patrijaršija, objašnjava advokat Kesar.
Tužitelji se nadaju da će ovaj postupak ohrabriti crkvene zvaničnike da “očiste redove od takvog ponašanja i kriminaliteta”, poput sistemske borbe protiv pedofilije koja je najavljena sa najviših državnih pozicija u Katoličkoj crkvi.
“Vjerujem, ali ne idem u crkvu”
Tišinu sunčanog proljetnog dana u malom južnobanatskom selu povremeno prekida zvuk automobila koji prolaze glavnom ulicom.
Dio druma pokriva hladovina koju pravi visoki crkveni toranj bogomolje iz 19. veka.
Ograda crkvenog dvorišta zaključana je katancem, a preko puta su prodavnica i škola.
“Meni je u početku sve to bilo normalno. Pomazi te po kosi, poljubiš mu ruku i pričestiš se”, kaže Marija.
Crkva je za djecu u selu bila mjesto čestih okupljanja, a roditelji nisu imali razloga za brigu kada su tamo, prisjeća se Marija.
Poslije službe bi obično neko od djece otišao do prodavnice po grickalice i sok i onda bi zajedno, u društvu sveštenika, sjedeli i pričali u prostorijama crkve.
Mariju je sveštenik sve češće zadržavao kada svi odu, kako bi “pomogla i počistila”.
Nerijetko mu je pomagala i dok je svetio vodicu i sekao kolač mještanima u selu. Takva vrsta crkvenih aktivnosti joj je bila zanimljiva tada, prisjeća se ona.
“Međutim, obrlati te oko malo prsta. Prema mom mišljenju, on je to svjesno uradio jer je znao da sam ja bila bez roditelja, živjela sa bakom i dekom i imala probleme sa drugom decom.
Znate, djeca se manje druže sa vama ako odrastate bez roditelja”, kaže Marija.
Nakon traumatičnog događaja problemi su tek počeli, kaže ona.
“Opale su mi ocijene, počela sam da pušim i bježim od kuće. Gledala sam samo da mislim na nešto drugo, jer to je bio veliki teret za mene”, priča Marija.
Iz straha nikome ništa nije govorila. Bojala se da joj neće vjerovati.
Međutim, njeni staratelji – baka i deka – primetili su da se ponaša drugačije.
Jednog hladnog februarskog dana, kada Marija nije došla iz škole, započeli su potragu po selu.
Čuli su da je neko njenu školsku torbu vidio kod popa.
“Prvo nije htio da nam otvori vrata, bio je zbunjen. Onda je priznao da je torba kod njega ali da ne zna gdje je ona. Poslije smo saznali da ju je odvezao do obližnje varoši i ostavio tamo”, kaže Marijin deda za BBC na srpskom.
Iako je Marija tada poricala da se “sa popom nešto desilo”, odlučili su da prijave slučaj socijalnoj službi.
Ubrzo su se uključili i drugi nadležni organi, te je urađeno medicinsko vještačenje.
Njihove sumnje su potvrđene. Suđenje je trajalo dugo, a optuženi je sve poricao.
Prema presudi u koju je BBC na srpskom imao uvid, sveštenik je osuđen na pet godina zatvora zbog krivičnih dela obljuba nad detetom i obljuba nad detetom u pokušaju.
“Iz Srpske pravoslavne crkve niko nikada nije dolazio, niti zvao telefonom poslije svega. Ama niko se nije ni pojavio. Krstu svaka čast, ali prema crkvi kao crkvi danas nemam nikakav odnos”, kaže Marijin deka.
Iako su čuli da je sveštenik raščinjen, dodaje on, sveštenik se u mantiji “motao po selu i oko crkve” i u toku suđenja – sve dok nije otišao na odsluženje kazne u zatvor.
Ni Marija više ne ide u crkvu.
“Ja vjerujem u Boga, ali ne idem u crkvu. Više nemam taj osjećaj povezanosti sa crkvom i lijepim stvarima koje se u crkvi rade”, navodi ona.
Odgovornost crkve
Kakva je odgovornost crkve i ima li je u Marijinom i sličnim slučajevima?
Njeni pravni zastupnici u Londonu tvrde da ima.
“Crkva je znala za takvo ponašanje i nije učinila ništa da bi stvorila mehanizme nadzora, kažnjavanja, odstranjivanja ljudi iz njihovih redova i zaštite lice koja su bila žrtve”, objašnjava advokat Kesar.
On dodaje da se ovakvi slučajevi nisu desili “preko noći ili jedanput”, te da u šest slučajeva koji su predmet tužbi ima primjera iz Srbije, Bosne i Hrvatske.
Tvrdnju da se Srpska pravoslavna crkva već dugo “suočava sa slučajevima pedofilije” ponavlja i Bojan Jovanović, jedan od pokretača tužbe u Londonu.
Kao bivši sveštenik SPC – jerođakon Serafim – u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj u Bosni i Hercegovini, Jovanović je krajem 1990-tih godina radio kao veroučitelj u Bijeljini, ali i u vladičanskom dvoru penzionisanog episkopa Vasilija Kačavende.
Kačavenda je godinama unazad dovođen u vezu sa pedofilijom, o čemu je Jovanović više puta javno govorio u medijima, ali i pred Sinodom SPC, najvišim crkvenim telom.
“Svjedočio sam o tim događajima, kako se dovode maloljetnici iz manastira, škola, kako se vrši podvođenje djece”, kaže Jovanović za BBC na srpskom.
Optužbe na račun Kačavende – da ga je seksualno uznemiravao i tražio da podvodi decu – Jovanović je detaljno iznio u knjizi “Mafija u crkvi”, izdatoj 2014. godine.
Uprkos tome, Kačavenda do danas nije krivično odgovarao.
Kada su 2012. godine u javnost isplivali snimci bivšeg vladike u intimnom odnosu sa mlađim muškarcem, Kačavenda je “zbog bolesti” podnio ostavku.
Policija se nije javno izjašnjavala o vjerodostojnosti tih snimaka.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej je dvije godine kasnije u izjavi za Kurir rekao da su kružile razne priče o Kačavendi.
“…Priča uvijek ima. Čim smo dobili dokaze, protiv vladike zvorničko-tuzlanskog preduzete su određene mjere, odnosno, penzionisan je”, rekao je patrijarh.
Upravo ovu izjavu aktuelnog patrijarha, ali i slične koje su dali drugi episkopi, advokat Kesar uzima kao dokaz da je crkva “imala saznanja” o pedofiliji.
“SPC se pravi da problema nema i ignoriše ga. Zato je kao organizacija koja te ljude postavlja, školuje i premešta iz parohije u parohiju odgovorna za pogreške koje su sistemske”, kaže Kesar.
Umjesto ignorisanja problema, crkva mora uspostaviti sistem kojim će zaštiti svoje vjernike, posebno djecu, dodaje on.
Prema pisanju nedeljnika Vreme iz 2013. godine, ostavci Kačavende prethodila je i istraga Sinoda na osnovu žalbe trojice đaka cetinjske Bogoslovije da ih je episkop seksualno napastvovao, te da ih ucjenjuje.
Optužbe za pedofiliju u SPC:
Odgovornost pojedinih vladika koji su prijavljeni za pedofiliju u Srbiji do danas nije utvrđena pred civilnim sudovima. Ova tri slučaja su izazvala veliku pažnju javnosti:
Vladika vranjski Pahomije (svetovno ime Tomislav Gašić) optužen je 2002. godine za seksualno zlostavljanje dvojice maloljetnika. Posle višegodišnjeg postupka, 2006. je oslobođen zbog zastare predmeta.
U martu 2013. godine, Osnovno tužilaštvo u Vranju pokrenulo je predistražni postupak protiv Pahomija, nagon novih optužbi za seksualno zlostavljanje. Godinu dana kasnije, Tužilaštvo utvrđuje da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka.
Tokom postupaka, Pahomije je ostao na poziciji episkopa vranjskog, što je funkcija koju i danas obavlja.
Okružni sud u Novom Sadu je 2006. godine osudio nekadašnjeg starešinu manastira Hopovo Ilariona (svetovno Jovan Mišić) na godinu dana zatvora zbog navođenja maloletnih dečaka na “nedozvoljene polne radnje”. Godinu dana kasnije Vrhovni sud vraća proces na početak, ali suđenja nije bilo jer je predmet zastareo.
Slučaj bivšeg vladika Zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende nikada nije dospeo do suda. Posle višegodišnjih optužbi za pedofiliju i podvođenje maloletnih dečaka, Kačavenda podnosi ostavku “zbog bolesti” kada u javnosti dospeva snimak na kome je on intiman sa jednim mladićem.
Ostatk teksta čitajte ovdje.