Kraj godine je vrijeme kada se svode i računi političke borbe, a u njoj je mnogo gubitnika, malo pobjednika i još manje onih koji su ostali dosljedni svojoj politici.
Politikologe, komunikologe, političke analitičare i sociologe pitali smo koje su, prema njihovom mišljenju, partije i političari politički pobjednici i gubitnici 2018. u RS, a ko su šampioni političke (ne)dosljednosti.
– Prema mom mišljenju, apsolutni pobjednik političke trke u 2018. godini je SNSD, koji ne samo da je povratio pozicije u zajedničkim institucijama, nego je pridobio podršku i onih koji su ih godinama kritikovali. Postizborne okolnosti pružile su im veliki komoditet u formiranju vlasti u Republici Srpskoj – kaže politikolog Vojislav Savić.
Prema njegovim riječima, gubitničko mjesto dijele SDS i DNS, budući da su i jedni i drugi nakon izbora prošli kroz velike unutarstranačke turbulencije i previranja.
– PDP je koliko-toliko ostala dosljedna ranijim stavovima, a uzimajući u obzir pad SDS, može se reći da je i njima 2018. godina dobro prošla – zaključuje Savić.
Međutim, komunikolog Borislav Vukojević smatra da je politički pobjednik 2018. Draško Stanivuković, nekadašnji odbornik u Skupštini Banjaluke, a sada poslanik PDP u Narodnoj skupštini Srpske.
– Najdosljedniji političar bio je Marko Pavić, a šampion promjene ploče je Dragan Čavić. Stanivuković je pokazao da se može graditi politička karijera koja je zasnovana na svakodnevnom rješavanju „malih“, lokalnih problema. Marko Pavić je ostao dosljedan (makar još uvijek) dosadašnjoj politici, bila ona dobra ili loša, dok je Dragan Čavić napravio katastrofalan potez „prekonoćnom“ promjenom od najvećeg kritičara SNSD do njihovog saveznika – smatra Vukojević.
Doktor političkih nauka Vlade Simović smatra da je SNSD najveći pobjednik u prethodnoj godini, ako je posmatramo kroz prizmu održanih parlamentarnih izbora.
– Osim što su zadržali vlast u Srpskoj, gdje s partnerima održavaju široku koaliciju, oni su takođe ostvarili rezultat dovoljan da učestvuju u formiranju vlasti na državnom nivou. Ta ih pozicija čini jednom od najmoćnijih partija u Srpskoj – kaže Simović.
Kada je riječ o političkim gubitnicima, Simović ne imenuje nijednu partiju već kaže da je to politika zapadnih sila koja u Srpskoj godinama nema uspjeha.
– One žele da ovaj prostor približe svom ideološkom diskursu i politikama koje zagovaraju. Međutim, i pored brojnih diplomatskih i drugih ulaganja ta politika nema uspjeha. Razlog je u pogrešnom pristupu velikih sila prema RS i BiH u cjelini. Oni umnogome ne razumiju društvenu i političku složenost BiH i potrebu za ostvarivanjem partnerskog i drugačijeg odnosa prema Srpskoj – zaključuje Simović.
On smatra da su apstinenti, kojih je oko 40 odsto u odnosu na broj birača, šampioni političke dosljednosti.
– Mogućnost da birate i budete birani, to jest mogućnost da budete uključeni u donošenje odluka o vama je civilizacijsko dostignuće. Generacijama ljudi nisu imali ovu mogućnost i zbog toga je besmisleno ne iskoristiti je. Ljudi moraju da postanu svjesni toga da ako oni ne budu donosili odluke o sebi, to će uvijek da radi neko drugi. To kakve će odluke da donosi neko drugi umjesto njih ne znači da će to i da im odgovora. Politička kultura na ovim prostorima je niska, parohijana i umnogome podanička. Ne postoji adekvatna politička edukacija i to je razlog zbog kojeg je već godinama, tako veliki broj apstinenta – objašnjava Simović.
Ko je šampion političke nedosljednosti u smislu promjene mišljenja, strane, stranke, koalicije?
– Iako smo svjesni da predizborna obećanja nisu nešto što političari uvijek i svagdje ispune, ipak moramo da konstatujemo da su nakon izbora mnogi akteri koji su zagovarali drugačije politike i aranžmane, poslije izbora, pokazali priličnu nedosljednost. Da li su sa time saglasni i njihovi birači vidjećemo već na lokalnim izborima – zaključuje Simović.
„Politički turbofolk“
Sociolog Nemanja Đukić smatra da poliotičke partije u RS i BiH uopšte nisu samostalne u politikom djelovanju, zbog čega je suvišno i komentarisati ono što rade.
– Kada primitivnim političarima date visokorazvijenu tehnologiju političke manipulacije onda dobijete politički turbofolk. Mi to imamo na djelu. Druga strana, kada ih posmatrate geopolitički, sve partije ovdje imaju međunarodne mentore. Oni su samo izvođači tuđih radova. Ne radi se o tzv. autokefalnim procesima. To je nešto što je upravljano sa strane – kaže Đukić.
Kao osvježenje, dodaje Đukić, studentima navodi pimjer Stanivukovića „koji je na liniji onoga što radi Pernar u Hrvatskoj“, a to je novi oblik političkog djelovanja koji je zasnovan na ideji grupe građana, političkog pokreta usmjerenog ka mladima.
(Srpskainfo)