, za kojeg se strahuje da je ubijen, oko dosadašnje istrage se ne slažu MUP RS i Okružno javno tužilaštvo Banjaluka, dok porodici mjesecima niko nije rekao da je kost, koja je nađena u jami na Manjači, najvjerovatnije Bojanova.){kind=link}
BANJALUKA – Uoči pete godišnjice od nestanka Banjalučanina Bojana Koprene (1988), za kojeg se strahuje da je ubijen, oko dosadašnje istrage se ne slažu MUP RS i Okružno javno tužilaštvo Banjaluka, dok porodici mjesecima niko nije rekao da je kost, koja je nađena u jami na Manjači, najvjerovatnije Bojanova.
Naime, Tužilaštvo je obustavilo istragu protiv Boška (59) i njegovog brata Bogdana (54) Diljevića, protiv kojih, tvrde, nema dovoljno dokaza, dok iz policije uzvraćaju tvrdnjom da izjave tri svjedoka ukazuju da su tog mladića ubila ova braća.
Dok nadležni ukrštaju argumente, porodica Koprena pita se kuda sve ovo vodi.
“Bio sam prije dva dana u Banjaluci, raspitivao se. Ni u šta ne vjerujem. Lupaju, pričaju bezveze. Ja očekujem da je on živ”, rekao je za “Nezavisne” Bojanov otac Milenko Koprena.
Prije nešto manje od godinu dana u jami u šumi Drenik pronađena je skočna kost lijevog stopala, a već u januaru ove godine, nakon vještačenja, znalo se da se, kako ističe izvor “Nezavisnih”, s velikom vjerovatnoćom može raditi o skeletnom ostatku Bojana Koprene. Porodicu o tome niko nije obavijestio!
MUK: “Što nam to odmah nisu rekli? Bio sam u utorak u Banjaluci. Jedni pričaju jedno, drugi drugo, lupaju! Nas niko nije nazvao i rekao nam – našli smo to i to. Pričano je da je nađena patika, ali nam je niko nije donio”, rekao je juče Milenko Koprena u izjavi za “Nezavisne”.
Takođe juče, Okružno javno tužilaštvo Banjaluka objavilo je kompletnu naredbu o obustavi istrage protiv braće Diljevića, a u tom dokumentu može se zaključiti da je ključni svjedok Željko G. bio kontradiktoran.
Diljevići su, kako se vidi, bili osumnjičeni da su 7. jula 2014. godine oko 21.45 u mjestu Bukvalek, nakon što su Bojana zatekli blizu svoje kuće, te posumnjali da je došao da im krade stoku, mladića uhvatili, zaprijetili mu pištoljem da nastavi hod ka toru za ovce, te ga je tu jedan držao, a drugi ispalio kobni metak. Međutim, ta verzija je pala u vodu jer, kako je ocijelila tužiteljka Tatjana Ninković, dokaza nema.
Iz Tužilaštva navode da je, uvidom u policijski zapisnik, utvrđeno da je svjedok Željko G. naveo da je odranije poznavao Bojana Koprenu, da se s njim družio te da je s njim u junu 2014. godine išao u krađu blok-motora u selo Diljevići, kao i 6. jula 2014. godine, kada je s Bojanom ukrao deset jagnjadi, vlasništvo braće Bogdana i Boška Diljevića.
Svjedok je tada još izjavio da se 7. jula 2014. godine prijepodne našao s Bojanom u jednom kafiću u Banjaluci te da su se dogovorili da to isto veče odu zajedno u Diljeviće radi krađe jagnjadi braće Diljevića, kao i da ga je naveče pozvao Bojan sa svog mobilnog telefona i rekao mu da izađe na ulicu, a potom su zajedno otišli do prodavnice, te u lokalnu “Krčmu kod Roze”.
PUCANJ: Tu su, dodaje se, popili piće i zadržali se do oko 21 ili 21.30, nakon čega su se Bojanovim vozilom uputili u zaselak Diljevići. Svjedok je inspektorima, dodaju iz Tužilaštva, izjavio da je ostao kod vozila.
Ispričao je da je vidio kada su Bojanu u susret došla braća Diljevići, pri čemu je vidio da je Boško Diljević u ruci držao pištolj. Čuo je da je između njih došlo do svađe, a zatim vidio kako su braća odvela Bojana prema šumici, nakon čega ih više nije mogao vidjeti, ali je začuo pucanj.
Međutim, kako navode iz Tužilaštva, 28. juna 2018. je u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka tog svjedoka saslušao tužilac, ali su postojale određene kontradiktornosti u odnosu na prvobitnu izjavu. Zbog toga ga je tužilac ponovo saslušao i 19. aprila ove godine.
“Tada je izjavio da ništa od onoga što je naveo u svojim prethodno datim izjavama MUP-u nije istina, da on nije bio s Bojanom ni 6. jula 2014 ni dan kasnije, da je takve izjave dao jer je osjećao strah od inspektora Draška Vujmilovića i Zorana Marića, koji su prilikom uzimanja izjave stalno galamili na njega i prijetili mu da će ostati u policiji koliko god njima treba i da se neće moći vratiti u Sloveniju, gdje je na privremenom radu”, navode iz Tužilaštva.
Zato je tužilac, dodaje se, zaključio da je izjava Željka G. upućivala na nezakonito postupanje inspektora, pa je u ovom tužilaštvu formiran novi predmet protiv inspektora osumnjičenih za iznuđivanje iskaza, u kojem je tužilac saslušao svjedoka Željka.
GALAMA: “Svjedok je ponovio da su inspektori prilikom uzimanja izjave galamili na njega, zahtijevajući da im kaže sve što zna o nestanku Bojana, iako im je on u više navrata ponovio da ne zna šta se s njim desilo”, navode iz Tužilaštva.
Ovogodišnji iskazi Željka G., dodaju iz Tužilaštva, u saglasnosti su s materijalnim dokazima prikupljenim tokom istrage, prije svega s listingom telekomunikacionog saobraćaja između njega i Bojana Koprene.
“Njihovom analizom i kretanjem po baznim stanicama utvrđeno je da od 5. do 8. jula 2014. godine Bojan i Željko u isto vrijeme nisu boravili u prostoru istih baznih stanica i da nema registrovane komunikacije ni 6. jula 2014. niti dan kasnije između njih dvojice”, navode, uz ostalo, iz Tužilaštva.
Međutim, sa druge strane, izvori “Nezavisnih” iz MUP-a RS tvrde da je svjedok Radoslav S. izjavio da mu je Bojan Koprena, u noći nestanka, povjerio da namjerava otići u krađu ovaca na imanju braće Diljevića.
“Drugi svjedok izjavio je da je kritične noći na imanju braće Diljevića čuo viku i galamu više lica i jedan pucanj, a sljedeću noć primijetio je braću kako konjima vuku teret u pravcu jame, gdje su pronađene Bojanove kosti”, kaže naš izvor.
Kako dodaje, spomenuti svjedok Željko G. je izjavio da je s Bojanom direktno učestvovao u krađama na imanju braće Diljevića, a kritičnu noć, 7. jula 2014. godine, takođe je išao s Koprenom u krađu ovaca na imanje ove braće.
“To je detaljno obrazložio u svojoj izjavi, bez bilo kakve prisile, prijetnje i iznuđivanja iskaza kako je navela tužiteljka Tatjana Ninković”, tvrde naši izvori iz MUP-a RS.
(Nezavisne)