Zlatko Hurtić, ekonomista i savjetnik u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, kaže da je rast cijena umjeren i u skladu sa evropskim te da podaci Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine nisu mjerodavni
Tri mjeseca su prošla otkako je Vlada Federacije BiH odobrila povećanje cijene gasa za 30 odsto. Prognoze da će to biti direktan udar na privredu ali i džepove građana, jer će lančano izazvati poskupljenja brojnih proizvoda su se obistinile, javlja N1
“Svakodnevno sve poskupljuje, povrće, voće je skuplje nego što je ikad bilo u ovim mjesecima. Poskupilo je meso, poskupile su generalno sve namirnice, higijenske potrepštine, i tako dalje”, kazala je Lejla Čaušević-Sućeska iz Saveza samostalnih sindikata.
Zlatko Hurtić, ekonomista i savjetnik u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, kaže da je rast cijena umjeren i u skladu sa evropskim te da podaci Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine nisu mjerodavni.
“Podaci koje izbacuje Savez samostalnih sindikata su neozbiljni. Radi se o amaterskoj anketi koja nije zasnovana ni na kakvom naučnom utemeljenju i ne treba je komentirati. To nije zvanični podatak niti se može takvim smatrati ni upotrebljavati, niti taj podatak o potrošačkoj korpi postoji bilo gdje u zemljama bivše Jugoslavije niti igdje u svijetu”, rekao je.
I građani sve česće iz upotrebe izbacuju potrošačku korpu, jer im često nije teško i bez korpe ponijeti do kase sve ono što mogu da plate. Rast cijena vjerovatno jeste u skladu sa evropskim, ali ne i povećanje plata.
Evo šta su nam kazali građani:
“Sve je skupo, ponesem 20 maraka i ne znam da li ću moći napraviti ručak”;
“Mislim da nije sve u svemu tako strašno skupo. Skromna sam u svojim potrebama”;
“Skupo je vrlo je skupo, moja je penzija 374 marke, meni je skupo”;
“Pojeftinilo je, paradajz je bio katastrofa skup, tikvica je bila 25 KM na veliko a sad je 2 marke na stolu. Malo kalkulišemo pa izađemo na kraj”;
“Sve je skupo, plate ne idu a hrana skače”;
“Cijene su jako velike, ljudima sa mirovinama je teško, jedva sastavljaju kraj sa krajem”;
“Grozno, sve je skupo, kupujem sve pomalo”;
“Jako se malo može izdvojiti za hranu i lijekove, nešto više od 90 posto stanovništva nije u stanju sebi da priušti”;
“Mi smo umjetnici, kako preživljavamo mi smo umjetnici”;
Koliko su poskupile životne namirnice?
“Puno, baš.”
“Ni od plate ni od penzije ne može se živjeti. Da je poskupilo, poskupilo je”;
“Malo krediti, malo muvanje, nekako se preživljava”; , poručili su građani.
Možda je pojam potrošačke korpe u ovom kontekstu kod nas i dalje prisutan jer granice potreba građana BiH samo kod rijetkih prelaze njene okvire.
Većina kao da je uspjela ubjediti sebe da je zadovoljna ukoliko ovaj komad plastike – korpu – svakodnevno uspije napuniti najosnovnijim namirnicama. Uprkos tome što pojedini penzioneri zive od 370KM, novca za bacanje ima.
Oni koji su definiciju luksuza proširili na sve što nije potrošačka korpa, uredno su, iz novčanika građana, plaćeni za decenijsko svodjenje života gradjana u BiH, na preživljavanje.