Te kamene nadgrobne spomenike Ivo Andrić nazva usnulim lavovima što čuvaju Sarajevo, drugi ih povezaše sa srednjovjekovnim stećcima.
Najstariji su dio Jevrejskog groblja, koje se na više od trideset hiljada metara kvadratnih prostire na padinama grada, čuvajući za vječnost gotovo sva pokoljenja Jevreja koji kročiše u Sarajevo. Zbog specifičnosti izgleda nadgrobnika i njihove ljepote, čija starost seže čak u 17. stoljeće, počeo je proces njegove nominacije za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
Riječ je o serijskoj međudržavnoj nominaciji jevrejskih grobalja u Evropi, za koju je inicijativa potekla od ICOMOS-a Njemačke i Jevrejske zajednice Njemačke, a podržala ju je Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m BiH.
Jevrejsko groblje u Sarajevu najstarije je u BiH i nakon praškog najveće je u Evropi. Prvi spomenik datira iz 1640. godine, a na njegovoj površini je oko 3.500 nadgrobnih spomenika, iako niko ne zna koliko je tačno Jevreja tu ukopano. Razlog za to je što su mnogi od njih stradali u holokaustu te su članovi porodica znali, u čast sjećanja na voljene, podići samo spomenik, iako ispod njega ne leži niko.
Upečatljiva lijepo izrađena velika kapija sa Davidovom zvijezdom na vrhu i simbolom sedmerokrakog svijećnjaka ulaz je u svijet mrtvih, ali i svojevrsni muzej na otvorenom – primjerci patinom vremena prekrivenih starih grobnih spomenika, kamenih tvorevina neobična oblika jedinstvenog u svijetu, fasciniraju svakog posjetioca. Na njima hebrejski natpisi kao trag za onima što ostaviše dio svog života u sarajevskoj kotlini – na tren se čini kao da možete čuti njihov šapat.
U posljednjem ratu bilo je prva borbena linija kada je i pretrpjelo teška oštećenja stalnim bombardiranjem, a njegovo je područje i u potpunosti minirano. Po završetku rata bilo je potrebno prvo riješiti upravo to pitanje, a tek onda ući u proces njegove obnove.
Predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci u razgovoru za Fenu podsjeća da je ideja o zaštiti ovog groblja pred UNESCO-om nastala još prije rata. Tada je detaljnu studiju uradila profesorica Snježana Mutapčić, a u martu 1992. godine bila je otvorena i velika izložba o groblju te je sve bilo spremno da se podnese kandidatura za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Taj proces zaustavljen je ratom.
“U svim ratovima koji su prohujali ovim područjem nikada se nisu groblja skrnavila, ona su svima bila svetinja, sve do posljednjeg rata kada se igrom slučaja groblje našlo na liniji razdvajanja. Cijeli grad se s ove tačke vidi kao na dlanu te je često bilo izloženo teškim bombardiranjima”, kazao je Finci.
Puno je, kaže, posla na obnovi tog nacionalnog spomenika BiH od kraja rata urađeno. Prvenstveno je trebalo deminirati područje groblja, za šta je sredstva dala Norveška vlada, a potom riješiti veliki problem koji je počeo ugrožavati cijelo područje – klizište. Uz pomoć sredstava SAD-a urađena je drenaža, Njemačka ambasada je donirala sredstva za obnovu ulazne kapije, koja je počela tonuti i naginjati se, dok su sredstvima iz Fonda američkih ambasadora očišćeni spomenici na najstarijem dijelu groblja.
“Specifikum ovog groblja su spomenici koji nevjerovatno asociraju na stećke i koje ne možete vidjeti ni na jednom jevrejskom groblju ni u Evropi ni na Bliskom istoku. Vjerovatno su Jevreji došli u BiH i ovdje zatekli stećke te počeli da prave spomenike koji asociraju na njih. Nisu uspravni, već su pomalo nagnuti”, istaknuo je Finci.
Naglašava da je tu sahranjen i prvi sarajevski rabin Samuel Baruh oko 1640. godine, a spomenik mu je specifičan po tome što je na njemu otisak ruke. Finci navodi da se kroz brojne diskusije i analize pokušavalo odgonetnuti šta ta ruka znači, da li je riječ o blagoslovu ili nečem drugom.
Jedan od specifičnih jevrejskih običaja je i sahranjivanje svetih knjiga. Ta grobnica zove se Geniza i u nju se ukapaju knjige, molitvenici, Tore, te svi dokumenti u kojima se spominje ime Božije.
“Ako se svete knjige i spisi oštete, oni se ne mogu baciti ili uništiti, nego se sahranjuju isto kao i živi ljudi. Genizu na ovom groblju tražimo uz pomoć sondi i nismo je još uvijek uspjeli pronaći. Postoji mogućnost da se nalazila na dijelu groblja koje je uništeno i izmješteno kada je pravljena pruga. Posljednja sahrana u Genizi je bila 1928. godine, kada su sahranjeni svi oštećeni molitvenici i knjige. Ona nema nikakav specifičan nadgrobni izgled te ju je teško prepoznati”, ustvrdio je Finci.
Na groblju je još potrebno popraviti staru kamenu ogradu koja opasava cijelo područje, te očistiti znatan dio starih nadgrobnika ali se spori oko toga čime je to najbolje uraditi. Struganje mahovine i ostale patine četkom moglo bi oštetiti kamen, a slična opasnost postoji i odabirom neke hemijske supstance za taj proces.
Jevrejsko groblje nekada se protezalo skroz do Miljacke, međutim presječeno je izgradnjom pruge za istočni dio BiH, čime je ostao samo njegov gornji dio s kapelom napravljenom 1923. godine. U sklopu tog područja još se nalaze i spomen-kosturnica iz 1952., spomenik žrtvama ustaškog terora, aškenaska kosturnica iz 1962., spomen-kosturnica uz aškenasku kosturnicu te česma.
Od 1965. godine, otkada je otvoreno gradsko groblje Bare i jevrejska parcela na Vlakovu, Jevreji se više ne ukopavaju na starom groblju.
Generalni sekretar Državne komisije za saradnju sa UNESCO-m i pomoćnica ministra za nauku i kulturu u Ministarstvu civilnih poslova BiH Biljana Čamur Veselinović precizirala je za Fenu da je Komisija inicijativu za nominaciju Jevrejskog groblja u Sarajevu primila od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, koja ga je nacionalnim spomenikom BiH proglasila 2004. godine.
Čamur Veselinović naglašava da je Federalno ministarstvo kulture i sporta formiralo ekspertski tim, u koji su uključeni i eksperti Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Jevrejske zajednice u BiH i Državne komisije za saradnju BiH s UNESCO-m, a koji je pripremio dokument za upis Jevrejskog groblja na Tenativnu listu. On je trenutno u fazi prevođenja.
Po završetku tog dijela posla i upisa na Tentativnu listu, uslijedit će postupak pripreme nominacionog fajla za kandidovanje za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
“Nadgrobni spomenici bosanskih Sefarda razlikuju se i oblikom i motivima od jevrejskih spomenika u drugim dijelovima svijeta. Ministarstvo civilnih poslova BiH smatra da bi upis još jednog dobra na Listu svjetske baštine UNESCO-a bio od velikog značaja za promociju kulturnog nasljeđa i same zemlje i grada”, ocijenila je ona.