Samo 30 do 40 pacijenata se liječi od depresije, ostali ni ne znaju da boluju

 Samo 30 do 40 posto osoba koje pate od depresije se liječi, dok ostali ne prepoznaju simptome te bolesti – kazao je prof. dr. Miro Klarić, predstojnik Klinike za psihijatriju SKB-a Mostar uoči predavanja “Depresija i anksioznost” koje je u četvrtak održano u Mostaru.

Napominje kako je depresija vrlo aktualan problem te da je njemu, kao stručnjaku, važno tu bolest približiti građanima kako bi je prepoznali, ali i priznali.

– Ljudi naprosto ne prepoznaju taj problem. Pitaju se jesu li depresivni ili anksiozni. Tragaju za desetom bolešću i još ne žele razgovarati s psihijatrom. Misle da je to strašno ako razgovaraju s profesionalcima mentalnoga zdravlja te da podliježu stigmi i sramu – objašnjava prof. dr. Klarić.

Upozorava kako su tri osnovna simptoma depresije: promjena raspoloženja, pad energije te osjećaj gubitka volje za svakodnevne aktivnosti.

Kaže kako je to, nažalost, problem mladih i to uglavnom žena u reproduktivnoj dobi.

Jedan od većih problema je to što depresija i sve psihijatrijske bolesti zahvaćaju mladu populaciju, i to većinom žene u reproduktivnoj dobi od 12 ili 15 do 50 godina, ističe dr. Klarić.

Mišljenja je da je uzrok kronični stres, a jedan od oblika depresivnih poremećaja je i predmenstrualni disforični poremećaj koji nastaje kao posljedica hormonalnih promjena koje se događaju sa svakim ciklusom. U težim slučajevima, može uzrokovati i manjak serotonina, koji onda može pogodovati razvitku fizičkih simptoma te smanjenom raspoloženju.

Organizatorica predavanja i magistra kineziologije Ana Marija Penava glavni uzrok depresije i anksioznosti vidi u brzom životnom stilu, odnosno sjedilačkom načinu života.

Po njezinim riječima, cilj je predavanja dati podršku onima koji se bore s mentalnim oboljenjima i skinuti društvenu stigmu s ramena onih koji boluju te ih ohrabriti da priznaju sebi problem i potraže stručnu pomoć.

O desetogodišnjem iskustvu i borbi s depresijom govorio je i prof. Jozo Kolobarić.

Riječ je o mladom čovjeku u tridesetim godinama, priznatom u zemlji i regiji, kojemu se depresija vraćala tri puta.

– Bio sam u beznađu i stalno tužan, iako nisam imao razloga za to. Imao sam roditelje, ništa mi nije nedostajalo. Bio sam aktivan u školi, sportu, društvu, a opet sam bio stalno tužan, ispričao je ovaj mladi profesor u svojoj ispovijesti, poručivši kako je to nešto što se može svakome dogoditi i da je normalno da nas sve pogađa, jer smo od krvi i mesa.

Fena