Foto: Freepik
Ispružena ruka, utjeha i otvorena vrata jednog doma Sigurnu kuću čine slamkom spasa za žene i djecu koji trpe zlostavljanje u porodici, a SOS liniju poziva sve veći broj žrtava nasilja.
Piše: Katarina Šaponja
Iz Fondacije “Udružene žene”, na čiju inicijativu je osnovana Sigurna kuća, ističu da prošle godine nisu imali gdje da smjeste sve one koji su tražili spas od zlostavljača. Dodaju da su ipak u saradnji sa sigurnim kućama u drugim gradovima pronašli utočište za ove žrtve.
Socijalna radnica iz Fondacije “Udružene žene” Dragana Miljković kaže da u ovom momentu u Sigurnoj kući boravi 16 žena i djece, žrtava nasilja u porodici.
– Od početka ove godine u Sigurnoj kući do danas je bilo smješteno 36 žena i djece žrtava nasilja u porodici. U protekla dva mjeseca četiri žene sa djecom su uspješno realizovale svoje izlazne strategije, te su nastavile samostalno život bez nasilja – navela je Miljkovićeva.
Prema njenim riječima, to ne znači da se nasilje smanjilo, već da su na adekvatan način realizovane izlazne strategije, što podrazumijeva pronalazak stana, posla i riješeno pitanje vrtića.
– Svijest kod onih koji štite žrtve, ali i kod samih žrtava nasilja, se znatno povećala u posljednje vrijeme. Takođe, povećala se svijest i građana, kao i primarnih porodica žrtava nasilja koji imaju potrebu da pomognu i strepe za žrtvu i njihovu djecu – pojasnila je Miljkovićeva.
Kada je u pitanju SOS linija putem koje se pruža psihološka podrška žrtvama nasilja i koja je aktivna 24 časa, broj poziva, prema riječima Miljkovićeve, se ne mijenja.
– SOS linija bilježi od tri do šest poziva u toku dana, a tako je bilo i prethodne godine. Žene najčešće prijavljuju kombinovane oblike nasilja, odnosno više vrsta nasilja – kazala je Miljkovićeva.
Dodaje da ponekad dobijaju pozive zbog samo određene vrste nasilja, jer žene, kako kaže, obično trpe dok se ne pojavi više kombinovanih oblika maltretiranja.
– Takođe, okidač za prijavu nasilja može biti i nasilje usmjereno prema djeci, te se tada žene odlučuju da prijave. Svakako žene je potrebno motivisati i osnažiti da nasilje ne trpe, već da reaguju odmah čim primijete prve znakove bilo koje vrste nasilja – zaključila je Miljkovićeva i dodala da je besplatan broj SOS linije 1264.
Boravak
Dragana Miljković ističe da je zakonski period boravka žrtava nasilja u Sigurnoj kući do šest mjeseci, ali se taj rok može produžiti na još toliko.
– U određenim situacijama može trajati i duže dok se ne okonča sudski postupak. Nijedna žrtva nasilja iz Sigurne kuće u Banjaluci nije izašla bez uspješno realizovane izlazne strategije za koju se procijeni da je pogodna za nju i djecu – rekla je Miljkovićeva.