O radničkim pravima u Bosni i Hercegovini najbolje govore podaci o broju ljudi koji masovni odlazi iz naše zemlje zbog zasnivanja radnog odnosa u razvijenim državama Evrope. Razloga za proslavu danas imaju uposlenici u javnom sektoru koji su uspjeli uz podršku političara izboriti se za poštivanje svojih prava, ali i visoke plaće.
O nesrazmjeru prava i primanja u BiH koje ostvaruju radnici u javnom sektoru na jednoj strani i radnici u realnom sektoru na drugoj strani odavno ukazuju i domaći ekonomski stručnjaci, ali i međunarodne finansijske institucije.
Svjetska banka je u februaru ove godine navela kako privatne firme teško konkurišu plaćama u javnom sektoru te da je “prosječna razlika plaća u javnom i privatnom sektoru najveća u regiji”.
Plaće nisu jedini faktor koji pravi distinkciju između javnog i realnog sektora. U pojedinim agencijama s javnim ovlaštenjima prosječne plaće iznose 3.170 KM s tim što radnici uživaju i ostala prava poput visokih stimulacija, naknade za novogodišnje paketiće pa sve do plaćenih usluga rekreacije.
Politička analitičarka Ivana Marić kazala je u razgovoru za Klix.ba kako u Bosni i Hercegovini postoje paradoksi jer svi ekonomski pokazatelji govore da je ekonomska situacija u zemlji jako loša, da je veliki broj nezaposlenih osoba, da radnici nemaju dobre uvjete rada, primaju dio plaće u koverti te da im poslodavci redovno ne uplaćuju doprinose.
“Kada to sagledamo rekli bismo da su radnici spremni na proteste i da se pobune. Kakva bolja prilika bi bilo nego za 1. maj kada se u svijetu dešavaju protesti. Na drugoj strani, kod nas se Međunarodni praznik rada obilježava slavljem i roštiljima. Kada to neko gleda sa strane onda pomisli da smo zadovoljni i da nema potrebe da se borimo za svojim pravima”, rekla je Marić.
Ona ističe da je oduzimanje zakonom zagarantovanih slobodnih dana radnicima u realnom sektoru nehumano kao i činjenica da radnici u buticima moraju raditi i nedjeljom i praznicima pa čak i do 22 sata. Kako kaže, 1. maj je idealan datum da svi nezadovoljni izađu na proteste i izvrše pritisak na vlade da se stanje promijeni.
“Međutim, oni će ipak provesti taj dan u roštiljanju. Vidimo da su popunjeni i svi aranžmani za putovanja počevši od atraktivnih lokacija poput Dubaija i Dohe. Zaista, ovdje bi pomislili da se radi o Švicarskoj, a ne o Bosni i Hercegovini”, kazala je Marić.
Marić je rekla kako uposlenici u javnom sektoru nemaju nikakvog razloga da se bune jer su preplaćeni za svoj rad, a koji je minimalan. Kako kaže, trebaju biti sretni i šutjeti jer još uvijek nije došao niko te smaknuo višak radne snage.
“Nesrazmjer plaća u javnom i realnom sektoru nije korektan. Ovako visok prosjek plaća u BiH ne održava stvarnu sliku stanja na tržištu rada. Naprimjer, prosjek plaća u FBiH je 900 KM i to nije realno. Stvarni prosjek plaća u proizvodnji je prema nekim pokazateljima 600 KM. To je ono što je realno. Ljudi koji rade u realnom sektoru održavaju svojim radom glomazni administrativni sektor”, kazala je Marić.
Posebno je kiritikovala činjenicu da poslodavci radnike ne prijavljuju na puni iznos plaće već na minimalac te da na taj način, preko leđa radnika, vrše malverzacija s uplatama poreza. Ona je istakla da sve to dovodi i do distorzija u podacima.
“Javna je tajna da poslodavci ne prijavljuju radnike na punu već na minimalnu plaću, a ostatak im isplaćuju u gotovini. Poslodavci na taj način preko leđa potplaćenih radnika sebi štede novac na porezima i doprinosima. Država bi tu trebala da pojača kontrolu i natjera poslodavce da prijave radnike na pune iznose, ali i s druge strane da smanji doprinose na plate”, rekla je Marić.
Zaključila je riječima kako zakoni u BiH nisu loše, ali da je problem u tome što se sprovode selektivno te da je ključ ovog problem u rukama vladajućih struktura koje nažalost samo gledaju svoje interese poput tendere u koje se mogu ugraditi.
(Klix)