Foto: Avinash Kumar
Dok domaći prošlogodišnji rod hljebnog žita već godinu stoji u silosima i čeka na kupca, u se BiH uvozi pšenica iz Hrvatske, Srbije, Mađarske i Ukrajine. Sav apsurd agrarne politike i uvoznog lobija lomi se preko leđa primarnih proizvođača, čija se gazdinstva polako gase zbog neisplative proizvodnje, ali i krajnjih potrošača – koji se svakodnevno sauočavaju sa novim poskupljenjima.
Uprkos obećanjima da će sav domaći rod hljebnog žita biti otkupljen – ratari pred početak velike proljetne sjetve u bezizlaznoj situaciji. Velike količine hljebnog žita od prošle godine i dalje stoje u njihovim ambarima i čekaju kupca. Istovremeno, tokom protekle godine uvozilo se nemilice, a cijene pekarskih proizvoda su nekoliko puta rasle, piše Federalna.ba.
“Prošle godine su rekli otkupljivačima – otkupite, mi ćemo to regulisati. Međutim, sada su svi hangari puni na području Semberije, a bliži nam se novi vršaj, nova pšenica. Mi sad u ovim uslovima nemamo kome ni prodati. Narod po selima koje sam obilazio – niti ima uslove da ostavi, a svi magacini puni prošlogodišnje pšenice”, kaže poljoprivredni proizvođač Goran Spasojević.
Ekonomske prilike ratarima ne idu na ruku. A ni vremenske. Sjetva u pojedinim područjima uveliko kasni zbog vremenskih prilika, ali i nedostatka novca. Repromaterijal za proljetnu sjetvu je za mnoge nedostupan jer su mu cijene, tvrde ratari, enormno visoke.
“Nismo odavno imali ovako tešku sjetvu. Sjemenski materijal nikad skuplji nije bio, jedna vrećica kojom se zasije oko pola hektara košta oko 160 maraka”, upozorava Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Planirano je da ove godine pod kukuruzom bude zasijano oko 28.000 hektara na području Semberije. No, ratari tvrde da neće zasijati sve prvobitno planirane površine jer su odavno počeli rasprodavati stočni fond. Proizvodnja mesa je drastično smanjena, a u padu je i proizvodnja mlijeka zbog nekontrolisanog uvoza.
“To mlijeko je pokušavano da se prodaje u Srbiji po 15 dinara i nije prošlo – taj dio je pokupljen i dovučen kod nas i preplavio je naše tržište. I sad mi naše dobrog kvaliteta moramo da bacamo, a oni uvoze svoje što nije zdravo i čak ni za ljudsku upotrebu i obaraju nam cijenu i gase i ovo malo proizvođača što je ostalo”, tvrdi poljoprivredni proizvođač Radenko Arsenović.
Bakajlić navodi kako su ljudi rasprodali stočni fond i sad smo došli do cijene koja je enormno velika – građani su pali pod uvoznički lobi gdje im oni diktiraju i cijenu i sve ostalo.
I dok se u zemljama regiona intenzivno radi na zaštiti domaće proizvodnje, ali i provode mjere koje utiču na pad cijena, u BiH vlasti okreću glavu od ovog problema. Donose se kratkoročne mjere koje, kako navode analitičari, služe da građanima zamažu oči.
“Dugoročno, takvo stanje je neodrživo jer mi budžete možemo puniti samo na nivou rasta privrede, izvoza – a mi toga nemamo i zbog toga su te odluke Vlade prošle godine generisane i zbog izborne godine i ove godine zbog obećanja koja su data pred izbore”, ističe ekonomski analitičar Milenko Stanić.
A u predizbornom periodu naslušali smo se svega – od ukidanja akciza na gorivo, pa do paketa mjera za smanjenje posljedica inflacije. Do danas, nijedno od obećanja nije realizovano, a građani odavno kupuju samo najosnovnije.
Nesrazmjer između prihoda i troškova života sve je veći. Socijalna pravda ne postoji. I dok se za plate političara izdvaja 25% više nego prošle godine, 15% stanovništva živi u apsolutnom siromaštvu.