Čemu učiti, čemu biti dobar kad u društvu najbolje prolaze kriminalci i manipulatori, otvoreno kažu mladi, koji već u srednjoj školi imaju izgrađeno ovakvo mišljenje.
U svom kratkom životnom vijeku dijeca su se u ovoj zemlji nagledala i naslušala svega, i to uglavnom negativnog, što je kod njih stvorilo iskrivljenu sliku o radu i moralu, pričaju profesori koji svakodevno razgovaraju sa svojim učenicima i najbolje znaju njihove stavove.
– Neću da budem kao moji roditelji koji su učili cije život, završili fakultet, i rade sada za mizernu platu, a više para u džepu imaju neki moji vršnjaci. Učlanio sam se već u stranku, jer ću samo tako kasnije dobiti posao, a ukoliko budem aktivan možda doguram i do neke političke funkcije – otvoreno nam je rekao 17-ogodišnji M.R. kada smo ga pitali čime će se baviti kada završi srednju školu.
Profesori šokirani
U mini anketi koju smo proveli među banjalučkim đacima većina je ovakvih odgovora i konstatacija da će završiti neki lak fakultet samo da imaju diplomu ili otići u inostranstvo. Neki učenici čak slikovito kažu da je najbolje ukrasti veliku svotu novca, jer će za to „odležati nekoliko godina u zatvoru“, ali kasnije biti bogati.
Šokirani njihovim odgovorima su i sami profesori, koji na časovima razredne nastave sa đacima nerijetko razgovaraju o moralu, a primjer „izgubljenog novčanika“ najbolje svjedoči u šta izrastaju nove generacije.
– Djeca otvoreno kažu da bi zadržala izgubljeni novčanik pun para, jer ni njima niko ne bi vratio novac. Ne vjeruju da bi pare završile kod pravog vlasnika, čak ni ako novčanik odnesu u policiju. Samo troje djece, od trideset, javi se da bi ispravno postupilo, i još budu izviždani od ostatka razreda – razočaran je profesor u jednoj srednjoj školi, koji je za „EuroBlic“ ispričao iskustva sa časova.
Svjedoci nepravdi
Psiholog Irena Spasojević ističe da deca svakodnevno svjedoče nepravdi i odnosima koji nisu korektni, pa se u skladu s tim javlja i model snalaženja. Ona ne smatra da su mladi izgubili vjeru u sistem i društvo, već da je nikad nisu ni stekli.
Djeca su danas mnogo otvorenija u izražavanju ličnih stavova, pa se ne libe da iznesu i ovakav stav, iako nije socijalno poželjan. Sa ulaskom u adolescentsko doba javlja se i potreba za otporom prema autoritetima i pružanjem bunta, te ovaj odgovor može biti u skladu sa ovom razvojnom fazom, gdje djeca koja i misle drugačije, odnosno socijalno poželjno, stide se da iznesu svoj stav – kaže ona.
Indikator krize
I sociolog Nemanja Đukić poručuje da su odgovori srednjoškolaca pokazatelj indikatora krize u društvu i govore da nema povjerenja u ljude i institucije sistema.
– Međuljudski odnosi i moralne vrijednosti su u dubljoj krizi. Takav stav mladih nije začuđujući jer se danas propagiraju vrijednosti suprotne nekim standardnim obrascima i onome što su nas učili, da morate biti pošteni i marljivo raditi – zaključuje Đukić.
Bolesno društvo
Najlošiju sliku mladima šalju domaći političari, smatra sociolog Nemanja Đukić.
– Samo u bolesnim društvima kao našem politika je najvažnija. U Americi, da slikovito kažemo, ljudi i ne znaju ko im je predsjednik i to ih ne zanima. Neki naši političari i ljudi na funkcijama su se obogatili pljačkom, mladi to prepoznaju i ne možete onda u takvom svijetu tražiti od njih da poštuju institucije sistema – upozorava on.