Foto: Wikipedia
Premijer Španije Pedro Sanchez postao jedini evropski lider koji je otvoreno odbacio zahtjeve američkog predsjednika Donalda Trumpa i odbio dati dozvolu za korištenje dvije zajedničke baze za napad na Iran.
Analiza Guardiana
Suština argumenta španskog premijera bila je da bi još jedan rat na Bliskom istoku odnio brojne živote, dodatno destabilizirao svijet i imao teške ekonomske posljedice, ali mnogi njegovi paragrafi bili su nedvosmisleno lični, navodi se u analizi Guardiana.
Kako je kazao Sanchez, najvažnija dužnost vlade je da štiti i poboljšava živote svojih građana, a ne da manipuliše ili profitira od globalnih sukoba.
“Apsolutno je neprihvatljivo da oni lideri koji nisu sposobni ispuniti ovu dužnost koriste dimnu zavjesu rata kako bi sakrili svoj neuspjeh i, pritom, napunili džepove odabranih, istih kao i uvijek, jedinih koji profitiraju kada svijet prestane graditi bolnice i počne graditi rakete”, rekao je.
Prema nedavnom istraživanju, samo 15,7 posto Španaca ima povoljno mišljenje o američkom predsjedniku.
Iako je govor koji je održao u srijedu oduševio Sanchezovu ljevičarsku bazu, izazvao je predvidljivu reakciju njegovih političkih protivnika.
Alberto Núñez Feijóo, vođa konzervativne Narodne stranke, optužio ga je da se bavi stranačkom politikom i ugrožava odnose Španije sa SAD-om.
Ali Sanchezov narativ, iako oštar, nije bio neuobičajen za njega.
Osim što je bio jedan od najglasnijih evropskih kritičara izraelskog ponašanja u Gazi, optužio je zemlju za istrebljenje bespomoćnog naroda bombardiranjem bolnica i ubijanjem nevinih dječaka i djevojčica glađu, govorio je i protiv američkog oružanog svrgavanja Nicolása Madura u Venecueli.
Njegov glas je sve glasniji, ali, barem za sada, usamljen. Dok je danska premijerka Mette Frederiksen dobila pohvale i poboljšala svoj profil okupljajući evropske lidere protiv pokušaja Donalda Trumpa da zatraži Grenland, Sánchez nije naišao na potpunu podršku u glavnim evropskim prijestonicama.
Solidarnost iz kurtoazije
Iz razloga koji su ponekad domaći, ponekad globalni, ponekad ideološki, a ponekad praktični, njegove kolege u Berlinu, Parizu i Rimu nisu bile voljne ili nisu mogle da se javno izjasne protiv Trumpa.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron kontaktirao je u srijedu Sáncheza kako bi izrazio francusku “evropsku solidarnost” suočenu s trgovinskim prijetnjama SAD-a.
Macron, kojem je ostala samo još jedna godina na vlasti i koji se gotovo u potpunosti fokusira na vanjsku politiku, sada se suočava s izazovom pokušaja deeskalacije još jednog međunarodnog sukoba koji, čini se, nije u rukama Francuske.
Pariz, koji se žestoko protivio ratu u Iraku 2003. godine, koji su predvodile SAD, pod tadašnjim predsjednikom Jacquesom Chiracom, sada hoda po tankoj žici pragmatizma.
Macron je jasno rekao da američki i izraelski napadi na Iran nisu bili u skladu s međunarodnim pravom.
Ali je također rekao da iransko rukovodstvo snosi odgovornost zbog nepoštivanja međunarodnog prava svojim nuklearnim programom, finansiranja terorističkih grupa i kršenja ljudskih prava.
Merz uz Trumpa
Retorika njemačkog kancelara Friedricha Merza u Evropi se najviše razlikovala od Sánchezove. U nedjelju, dok se spremao za odlazak u Washington, Merz je dao izuzetno pomirljiv ton u izjavi za kamere u svom kancelarskom uredu u Berlinu.
“Kategorizacija događaja u Iranuprema međunarodnom pravu imat će relativno mali učinak. Stoga sada nije vrijeme za držanje lekcija našim partnerima i saveznicima. Uprkos našim rezervama, dijelimo mnoge njihove ciljeve, a da ih zapravo nismo u mogućnosti sami postići”, rekao je Merz.
Kancelar, koji pokušava se oduprijeti žestokom izazovu krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku uoči državnih izbora ove godine, a istovremeno se bori da oživi vodeću evropsku ekonomiju, teško da sebi može priuštiti frontalni sudar s Trumpom.
Stoga, kada mu je u utorak, ubrzo nakon što je američki predsjednik najavio svoje planove o prestanku trgovine sa Španijom, jedan novinar ponudio priliku da brani Španiju, Merz je umjesto toga podržao Trumpov obnovljeni napad na Madrid zbog odbijanja da prihvati prijedlog NATO-a da države članice povećaju svoje obrambene troškove na pet posto svog BDP-a.
Merz je kasnije njemačkim novinarima rekao da nije želio proturječiti Trumpu “na otvorenoj sceni”, ali da je u privatnim razgovorima stao u odbranu Španije i Velike Britanije.
Ali do tada je diplomatska šteta već bila učinjena, što je omogućilo Trumpu pobjedu u njegovim upornim naporima da raširi razdor među evropskim saveznicima.
Dvosmislena Italija
Stav Italije djeluje namjerno dvosmisleno. Premijerka Giorgia Meloni pokušala je jednom nogom ostati u Trumpovom taboru, često se hvaleći svojom ličnom i političkom bliskošću s njim, a drugom u Evropi.
Ovo balansiranje postalo je ključna karakteristika vanjske politike Meloni. Kao i kod Trumpovih ratova carinama i rata u Gazi, Meloni je pazila da se otvoreno ne odvoji od Washingtona, ali je podjednako nerado obavezala Italiju da pridržava jasno nezavisne linije.
“Nismo u ratu i ne namjeravamo ući u rat. Situacija je zabrinjavajuća, rekla bih na nekoliko frontova. Zabrinuta sam zbog sve očiglednije krize međunarodnog prava. Svijetom sve više vlada haos”, kazala je.
Međutim, u četvrtak je ministar odbrane Guido Crosetto zauzeo otvoreniji stav, rekavši donjem domu parlamenta da je odluka o pokretanju napada na Iran bila izvan pravila međunarodnog prava.
U međuvremenu, usamljeni dvoboj Španije s Washingtonom se nastavlja, posebno nakon što je sekretarica za štampu Bijele kuće Karoline Leavitt u srijedu izjavila da je Madrid promijenio mišljenje i da je sada spreman sarađivati u ofanzivi.
Španski ministar vanjskih poslova José Manuel Albares brzo je i bez ustručavanja odbacio prijedlog.
“Naš stav ‘ne ratu’ ostaje jasan i nedvosmislen. Leavitt možda jeste glasnogovornica Bijele kuće, ali ja sam ministar vanjskih poslova Španije i kažem joj da se naš stav uopšte nije promijenio”, poručio je.