Foto: vijesti.ba
Izuzeća od zabrane raspolaganja državnom imovinom otvaraju put infrastrukturnim projektima i razvoju bez promjene vlasništva?!
Godinama je državna imovina Bosne i Hercegovine talac političkih sukoba. Svaka nova rasprava samo produbi stare podjele. Svako uzima komad koji može dohvatiti. Od prašine koju diže Republika Srpska, slabije se vidi da pokušaja uzurpacije državne imovine, pa i prisvajanja, ima i u Federaciji BiH. Bez dogovora, bez reda, bez odgovornosti.
BiH je vlasnik
– Ustavni sud BiH je kroz niz odluka jasno utvrdio da samo država BiH može biti titular cjelokupne državne imovine, dok vlasti RS-a te odluke otvoreno ignorišu, nastavljajući s nelegalnim knjiženjem i prodajom državne imovine, uz tvrdnju da je to entitetsko vlasništvo, kaže predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 Adil Kulenović.
Od Terminala Dretelj do morske obale, od solarnih elektrana do šuma i planinskih zemljišta, svaki pedalj priča svoju priču o tihom prisvajanju. Lista sumnjivo preknjižene državne imovine – duga. Iz OHR-a su više puta podvukli da je zabranjena bilo kakva prodaja ili drugi oblik raspolaganja državnom imovinom. Zbog toga stotine projekata skuplja prašinu po ladicama.
– Stoji barem deset milijardi eura investicija zbog toga što ne možemo raspolagati onim što je naše. Pazite, ne možete raspolagati državnom imovinom u funkciji javnog dobra, kaže Dragan Čović, predsjednik HDZ-a -BiH.
Visoki predstavnik Christian Schmidt upozorava da zabrana raspolaganja državnom imovinom pogađa one koji poštuju zakon, više Federaciju BiH.
– U trenutnom političkom kontekstu nerealno je očekivati da se sveobuhvatno rješenje pitanja državne imovine može postići dogovorom na državnom nivou, uz saglasnost vlasti Republike Srpske. Ipak, za BiH je važno da se zabrana raspolaganja imovinom ublaži kako bi vlasti koje poštuju vladavinu prava bile u mogućnosti da pokreću razvojne projekte, navodi Schmidt.
Na stolu je i konkretan prijedlog.
– Način na koji se privremena zabrana raspolaganja može prevazići jeste odluka Komisije za državnu imovinu kojoj se zainteresirana strana može obratiti kako bi se konkretna državna imovina izuzela od privremene zabrane raspolaganja, navodi se u opsežnom dokumentu Vlade FBiH upućenom OHR-u i Vijeću ministara još početkom godine.
Do visokog predstavnika je stigao prijedlog za relaksaciju zabrane raspolaganja, prema kojem bi se dopustilo korištenje državne imovine potrebne za izgradnju, održavanje i funkcionisanje javne infrastrukture, a naročito: autocesta, brzih cesta, željeznica i željezničke infrastrukture sa pratećim objektima, aerodroma sa pripadajućom infrastrukturom i pratećim objektima, gasovoda, naftovoda i toplovoda, telekomunikacijske infrastrukture i elektroenergetskih objekata.
U obrazloženju prijedloga izmjene zakona se naglašava da titular prava vlasništva nad državnom imovinom ostaje BiH, ali da se takvoj imovini može promijeniti namjena u skladu sa propisima entiteta, kantona i općina.
Jasno je da zabrana raspolaganja državnom imovinom koči investicije i razvoj. Mnogi u predloženoj izmjeni ne vide ništa sporno, jer se vlasništvo ne mijenja, samo se omogućava korištenje. Ipak, ima i onih koji strahuju da se ne priprema reforma, nego teren za legalizaciju već otetog. Da li bi entiteti i kantoni donosili odluke?
– Zabranu raspolaganja državnom imovinom možemo vidjeti kao privremenu mjeru za zaštitu zajedničke baštine BiH od etničkih podjela i korupcije. Međutim, u praksi ona blokira legitimne aktivnosti, poput razvoja infrastrukture, što Schmidt naglašava u svom najnovijem izvještaju UN-u: “Za BiH je važno da se zabrana raspolaganja imovinom ublaži kako bi vlasti koje poštuju vladavinu prava bile u mogućnosti da pokreću razvojne projekte”. Ovo nije samo politička izjava, ona se uklapa u širi napor za funkcionalizaciju države, gdje se državna imovina (rijeke, šume, nepokretnosti) tretira kao resurs za opći interes, a ne za entitetske ambicije, kaže za naš list Davor Trlin, profesor ustavnog prava, koji u dopuštanju korištenja državne imovine za izgradnju, održavanje i funkcionisanje javne infrastrukture – bez ikakve promjene vlasništva ne vidi ništa sporno, ali ne isključuje rizik.
Bez otimanja
– Jer se ne dira u vlasnički status. Riječ je o privremenom korištenju pod strogim uvjetima (naprimjer, nadzor OHR-a ili sudsko odobrenje). Rizik? Da, postoji, ako se definicije javne infrastrukture ne preciziraju dovoljno, mogla bi se zloupotrijebiti za privatne interese. Ali, uz nadzor visokog predstavnika, to bi trebao biti korak prema reformi, a ne kaos. Nema konkretnih dokaza da se cilja na retroaktivnu legalizaciju nezakonitih preuzimanja. Naprotiv, Schmidtov pristup 2022. pooštrio je definicije državne imovine da spriječi takve pokušaje, a Ustavni sud BiH je u odlukama iz 2024. potvrdio da entiteti ne mogu oteti ono što je zajedničko. Ovdje se čini da je fokus na budućnosti, na razvoju, a ne na prošlosti. Prijedlog je pragmatičan korak prema ublažavanju blokada, ali zahtijeva transparentnost i sudski nadzor da ne postane alat za nove podjele, upozorava profesor Trlin.
Dodaje kako prava reforma državne imovine treba konsenzus, ali da je pomenuti prijedlog u trenutnom kontekstu, bez saradnje Republike Srpske, realna alternativa.