Mladi su budućnost, ali koliko njih tu budućnost vidi u Bosni i Hercegovini? Trend odlaska ne jenjava.
Svaki peti stanovnik Bosne i Hercegovine bio je mlad prema popisu iz 2013. godine. Koliko ih je danas – ne zna se. Oni koji su otišli ne nalaze se u zvaničnim evidencijama, a štetu država trpi zbog toga, procjenjuju nevladine organizacije.
“Za 2019. godinu, samo za neisplaćene poreze u oblasti zdravstva koji su otišli van Bosne i Hercegovine i plaćaju se nekim drugim državama, izgubili smo milijarde konvertibilnih maraka. Od tog novca mogli smo kupiti 500 mamografa ili izgraditi 50 potpuno novih bolnica”, kaže Jasmina Banjalučkić iz Instituta za razvoj mladih KULT.
Trend odlaska ne jenjava. Posljednje istraživanje ovog instituta pokazalo je da više od 52 posto ispitanika planira napustiti državu. Polovina njih bi promijenila odluku kada bi im se garantovala konkretna pomoć za pokretanje biznisa.
“Vidio sam čovjeka kako je registrovao društvo sa ograničenom odgovornošću u kafiću, na laptopu – za manje od sat vremena. Kada to kažem nekome odraslom u Bosni i Hercegovini, gleda me kao da sam mu rekao nešto nemoguće”, kaže Annur Mešić, učenik Prve bošnjačke gimnazije.
I ne čudi što mladi žele pokrenuti vlastite projekte, jer u institucijama su gotovo nevidljivi.
“Sljedeće godine su izbori. Jedva čekam da vidim – na sva usta bićemo hvaljeni i glavna tema ulaganja. Međutim, nisam sigurna da je to zaista tako, prema nekim analizama”, ističe Nedžla Čolo iz Vijeća mladih FBiH.
Znaju da će biti jedna od glavnih tema pred izbore, ali ih izborni proces sve manje zanima. Na posljednjim lokalnim izborima nije glasala ni polovina mladih, a na listama ih je bilo 1.800, manje nego 2020. godine.
“Trenutno u Bosni i Hercegovini nemamo niti jednu mladu osobu ispod trideset godina koja je na funkciji načelnika, gradonačelnika ili ministra – ni na entitetskoj, ni na kantonalnoj razini”, navodi Banjalučkić.
Izostanak glasova mladih vidi se i u općinskim vijećima. Stipendije za studente i dalje se u većem dijelu države kreću oko 150 KM, a samo deset posto lokalnih zajednica izdvaja sredstva i za srednjoškolce. Nakon školovanja, ključni problem postaje nepostojanje adekvatne stambene politike.
“Znam i da hiljadama drugih iste stvari smetaju. Ne možemo očekivati promjene dok imamo pogrešne ljude na pogrešnim mjestima”, poručuje Momčilo Amović, alumnista Fondacije budućnosti u BiH.
“Ako si ispred mene, a ne vodiš me – skloni mi se s puta”, dodaje Mešić.
Put, potrebe i želje mladih za sada nisu tema niti jednog dokumenta na državnom nivou, prenosi N1.