Osamdesetih godina prošlog vijeka, Koja i kultna Disciplina kičme su pjevali da je “Buka u modi”.
Sudeći po najavama iz banjalučke gradske uprave, moda osamdesetih je daleko iza nas. Propisima o ograničenju buke na koncertima i manifestacijama, umjesto uzbudljivog, raspjevanog, rasplesanog regionalnog centra, želimo da napravimo učmalu varošicu, u kojoj se naveče ne čuje ništa, osim čistača ulica i pokojeg zalutalog pijanca, neka su od tumačenja. Ako i oni ne probijaju decibele iznad kote 60. Gradonačelnik uvjerava – sve se može i ispod te magične granice.
”Prvo i osnovno, treba razlikovati buku od manifestacija. Znači, manifestacija nije buka, i buka nije manifestacija. Takođe treba razlikovati regulisanje buke u ugostiteljskim objektima, radno vrijeme, javni red i mir koji su uređeni drugim propisima od manifestacija. Znači, stvar je u tome da manifestacije i događaji budu, radimo puno na njima, ali da se zna šta je buka i gdje se ona i kako reguliše”, kazao je gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić.
Naravno, nije još sve gotovo – ako odbornici 30. oktobra – bukvalno – budu imali sluha za taj problem, odbiće to rješenje. Ali ako gradski parlament prihvati prijedlog, za one koji prekrše odluku slijede kazne i do 10 hiljada maraka. Iz Novog Sada, grada domaćina najvećem regionalnom festivalu ili proizvođaču buke, kako vam je volja, stižu poruke – kada živite u gradu, a kamoli nekom koji pretenduje na to da bude metropola, na neke stvari morate da se naviknete.
“Ljudi moraju prihvatiti da kada žive u gradu, to snosi i neke stvari. Vi ne možete u gradu imati uslove kao da živite na selu ili u nekom prigradskom djelu. Postoje druga pravila života, i što se tiče infrastrukture, ali i što se tiče takvog broja događaja”, rekao je Miloš Vučević, gradonačelnik Novog Sada.
Turisti koji dođu u grad na Vrbasu su navikli da ih u večernjim časovima dočekaju zatvorene kafane i generalno skroman noćni život. Onih nekoliko ljetnjih dana, kada se održavaju već tradicionalni Demofest i Freš Vejv, vrijeme je kada u Banjaluku stižu ljudi sa svih meridijana i grad istinski oživi. Ugostitelji, predstavnici najznačajnije banjalučke privredne grane, nisu u dilemi – znaju da će komunalna policija da “zažmuri” na prestupe pojedinih lokala.
”Stojimo iza toga da će to da bude opet usmjereno ka pojedinim lokalima. Nažalost, u gradu Banjaluci ima zaštićenih lokala, u koje ni komunalna policija ni inspekcija ne može da ulazi, tako da zbog tih pojedinih lokala imamo problem”, rekao je Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika u ugostiteljstvu i turizmu Banjaluke.
Naravno, preglasna muzika u stambenim objektima ili u blizini bolnica treba da ima vremensko ograničenje, ali dodatni problem je što nivo buke uopšte nije zakonski ograničen, i niko nema mjerače zvuka, pa i kada komunalci pokucaju na vrata lokala, sve se svodi na lične procjene. A koliko je ustvari tih famoznih 60 decibela? Tonci kažu – to je, otprilike, visina tona koju vi sada čujete na svojim televizorima.
”Ovo što mi sad radimo, otprilike, je solidno više od 60 dB, ova auta što prolaze su isto više od toga. Ako su išli stvarno na to da je to ograničenje koje piše, koje je navedeno, otprilike nećemo moći da pričamo na živim događajima, a ne da ih imamo”, rekao je ton majstor Marko Tica.
Uglavnom, koliko god to “bučno” zvučalo, neko mora da presječe – da li će Banjaluka, kao najveći grad Republike Srpske i administativni centar, postati i epicentar, ili će da se utopi u palanačko sivilo, na koje se spušta zaglušujuća tišina.
(ATV)