Njemački medij pisao o Čoviću: “Zašto Plenković prikriva njegove trikove?”
Foto: N1
Bosna i Hercegovina bi mogla da se uz pomoć Hrvatske oslobodi zavisnosti od ruskog gasa. Ali, planovi su blokirani, piše FAZ.
Američki državni sekretar je 11. januara poslao pismo dvojici svojih evropskih kolega, Elmedinu Konakoviću (BiH) i Gordanu Grliću Radmanu (Hrvatska) sa jasno formulisanim zahtjevom, piše Frankfurter algemajne cajtung (FAZ). Naime, on zahtijeva da se Bosna i Hercegovina oslobodi zavisnosti od ruskog gasa. To bi se moglo postići ako bi se izgradila dionica gasovoda od Krka do BiH. Jer, na ovom hrvatskom ostrvu je 2021. otvoren terminal za tečni gas, napominje FAZ, a prenosi Deutsche Welle.
Ali, Dragan Čović, najmoćniji hrvatski političar BiH, blokirao je zakone neophodne za izgradnju gasovoda. „To mu se može, s obzirom da je njegova stranka (HDZ BiH) na vlasti u Sarajevu.”
„Konstantna odugovlačenja ugrožavaju projekat”, napisao je Blinken. U tekstu se ističe da je američki državni sekretar u pismu i bukvalno pozvao dvojicu ministara spoljnih poslova da izvrše „pritisak” na Čovića da prekine blokadu, piše dnevnik iz Frankfurta. Dodaje da je Blinken optužio Čovića za „očiglednu korupciju”.
„Pismo je ubrzo procurilo u medije, što je možda i bila namjera autora da doprinese pritisku”, primjećuje autor teksta Mihael Martens. No, izgleda da je pismo izazvalo kontra efekat.
Naime, Andrej Plenković je „demonstrativno dočekao Čovića u Zagrebu i stao na njegovu stranu”: ‚Hrvatska podržava stav Dragana Čovića‘ i ‚poštuje interese hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini”, poručili su iz hrvatske vlade”, piše FAZ.
Autor naglašava da „Čović prilično sebično definiše ‚interese hrvatskog naroda u BiH‘, a zapravo samo hoće dio kolača i da eventualnu novu kompaniju učini instrumentom svog HDZ BiH.
“Ali, zašto Plenković prikriva takve trikove? Uostalom, hrvatskog premijera, koji ima odlične veze u EU, smatraju liberalnim i prozapadnim. I u interesu Hrvatske je da postane regionalno energetsko čvorište, i da prevaziđe blokadu Čovića. (…) Međutim, ove godine u Hrvatskoj predstoje saborski i predsjednički izbori. Tako da Plenković, pogotovo u izbornoj godini, ne smije da dobije etiketu kako nema razumijevanja za Hrvate u BiH, koji gotovo svi imaju hrvatske pasoše, a samim tim i pravo glasa u toj zemlji”, piše FAZ i dodaje da bi to Plenkovića moglo koštati glasova posebno u konzervativnom biračkom tijelu.
Čović nije sam
“Čović, pak, nije sam u Bosni i Hercegovini”, primjećuje FAZ. “On uživa podršku Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske”, piše FAZ ističući da je “Dodik jedan od najbližih saveznika ruskog predsjednika Vladimira Putina u Evropi i kao rezultat toga ne želi da prevaziđe zavisnost BiH od ruskog gasa, već želi da je poveća”. U tekstu stoji i da je Rusija godinama uspijevala da odlaže izgradnju terminala za tečni gas na Krku. No, nakon što je Kremlj na kraju izgubio ovu bitku, sada bi barem htio da BiH i dalje ostane zavisna.”
U tekstu se takođe ističe kako je “gas važan za snabdijevanje Sarajeva i drugih gradova, kao i za neke ključne industrije”. “Do sada je gas dolazio iz Rusije, tačnije: preko Srbije, preko balkanskog produžetka gasovoda ‘Turski tok’, kojim Moskva prvenstveno snabdijeva Tursku. Diverzifikacija ponude čak ne bi bila posebno teška za BiH, s obzirom da bi trebalo izgraditi manje od 200 kilometara dionice gasovoda i to bi koštalo, prema procijenama, oko 100 miliona evra”, piše FAZ i pita se kako može da se prevaziđe Čovićeva blokada.
„Čuje se da bi SAD mogle da uvedu sankcije Čoviću”, piše list podsjećajući da je Vašington to već praktikovao sa Dodikom, a da on poslije nije primijetno promijenio svoju prorusku politiku. “Jedan naš sagovornik sa dobrim vezama u Sarajevu kaže: ‘Čović blokira projekat koji je strateški važan za cijeli region. Dodika prima Putin da proslavi odlične odnose između njegove Republike Srpske i Kremlja, dok je EU upravo donijela svoj 13. paket sankcija protiv Rusije. Kako EU opravdava to što ovaj čovjek još uvijek nije na crnoj listi? To je groteskno”, zaključuje Mihael Martens svoj tekst u Frankfurter algemajne cajtungu.
