Foto: Ringier
Opozicija u Srpskoj, čini se, više energije rasipa na međusobna prepucavanja, nego na ono što bi, u ovom trenutku, trebalo da bude njen ključni zadatak – uvjeriti građane da nudi stvarnu alternativu.
Sdruge strane, ni vladajuća koalicija nije bez problema.
Postoje varnice, nesuglasice i povremeni “požari” koji izlaze u javnost.
Ipak, razlika je u načinu na koji se ti sukobi tretiraju.
Dok opozicione razmirice djeluju haotično i dugotrajno, problemi unutar vlasti, makar na prvi pogled, brže se stavljaju pod kontrolu. Ili se barem tako predstavlja javnosti.
Ako opozicija u narednim mjesecima ne pronađe način da prevaziđe podjele i ponudi uvjerljivu alternativu, oktobar bi mogao samo formalizovati odnos snaga koji se već sada nazire.
Do tada, ostaje da se vidi hoće li preostalo vrijeme biti iskorišteno za konsolidaciju ili će potvrditi utisak da je bitka za jedinstvo već izgubljena.
Stanje u opoziciji, možda i najbolje ilustruje izjava predsjednice Narodnog fronta Jelene Trivić, koja je rekla da, ako ovako nastave, Milorad Dodik, predsjednik SNSD, ne mora čekati oktobar da ih pobijedi, već da već u junu može proglasiti pobjedu.
-Ali ubijeđena sam da i dalje postoji šansa da se napravi dogovor, napravi korak unazad i da se pobijedi u oktobru – rekla je Trivićeva.
Opozicija je, podsjetimo, nedavno u Banjaluci održana sastanak, nakon kojeg nije bilo izjava, niti saopštenja. Dogovorili su se da ne iznose detalje. Ipak, dan za danom, informacije su curile, a sa svakom novom je postajalo sve jasnije da jedinstva nema ni na pomolu.
Najviše neslaganja je bilo oko kandidature za predsjednika Srpske, gdje je predsjednik liste za pravdu i red Nebojša Vukanović insistirao da to bude predsjednik SDS Branko Blanuša, dok su iz novoformiranog pokreta Draška Stanivukovića uvjereni da je on najjači kandidat. Zanimljivo je da je Blanuša bio suzdržan. Ali, to nije sve.
Vukanović je ubrzo optužio Stanivukovića i predsjednicu Narodnog fronta Jelenu Trivić da mu rade iza leđa, ali i u više navrata naglasio da od kandidature za člana Predsjedništva neće odustati. I na tome je sve, manje-više, ostalo. Iako su opozicionari najavili sastanak četiri lidera poslije Vaskrsa, pitanje je da li će se Vukanović na njemu pojaviti.
Sociolog Drago Vuković, kaže da su ovi sukobi u opoziciji pokazatelj njenog stanja i snage.
-Ali ima trzavica i u drugom bloku. Istina, ti odnosi nisu isti u ovim političkim grupacijama. Partije oko SNSD isključivo opstaju na snazi i autoritetu ove partije i njenog lidera. Kod ovih drugih imamo krizu liderstva, krizu loših odnosa i jednu nervozu zbog nesposobnosti osvajanja vlasti u jednom dugom periodu. Moja teza od ranije je da imamo slabu i razjedinjenu opoziciju i da bilo kakva šansa za uspjehom podrazumijeva to neophodno jedinstvo – kaže Vuković za Srpskainfo.
Do toga je, nastavlja on, očigledno mnogo teže doći, što se, kako kaže, pokazuje svakodnevno.
-Šansa za oporavak politike uvijek postoji, ali nisam optimista – kaže Vuković.
Komunikolog Mladen Bubonjić, za Srpskainfo kaže da je pitanje koliko je uopšte bitan sam narativ. Vlast je, naglašava Bubonjić, u prednosti i kada je baza u pitanju.
– Bitnija je baza. Tu SNSD ima odavno prednost. Opozicija može samo unutar sebe da se raspoređuje. Draško Stanivuković uveliko radi na objedinjavanju ili prevlačenju u svoj tabor, ali to nisu novi glasovi za opoziciju, već samo za njega. Uzevši u obzir da je decenijama broj apstinenata u pet deka, da se značajno ne mijenja, a da opozicija sve ove godine nije uspjela da animira tu silnu masu, pitanje je da li može da napravi tu prevagu. SNSD još uvijek ima kontrolnu moć i za nagrađivanje i za sankcionisanje i za uslovljavanje i u za ucjenjivanje – tvrdi Bubonjić.
On sumnja da može doći do promjena.
-Naravno, govorim o pravoj opoziciji, a ne o Drašku Stanivukoviću. Ako samo o njemu govorimo, postoji velika vjerovatnoća da postigne dobar rezultat. Ali on odavno nije čista opozicija, već politička opcija samo za sebe – rekao je Bubonjić.